Prošli tajedan u pogledu na manjinskopolitičko gibanje, bio je osebujno gust. Platforma dijaloga u Parlamentu pokazala je neočekivane alijance. Dokle je u pogledu na školstvo u Beču koč najpotencijalniji govorač narodnih grup Michael Bernhard od Neosov morao nazočnim razložiti, zač bi ministarstvo preferiralo rješenje zvana Zakona o privatni škola, je najednoč predsjednik Nacionalnoga vijeća Walter Rosenkranz zagovarao ovakovu privatnu školu po principu konfesionalnih škol - bit će zanimljivo kako će zastupničtvo narodnih grup koristiti te nove saveze.

Otkad je predsjednik Nacionalnoga vijeća Walter Rosenkranz ljetos kod otvaranja izložbe s težišćem na narodne grupe u Parlamentu govorio o školi za narodne grupe u Beču, niklo u slušateljica i slušatelji ufanje, da je u pogledu na dvojezičnu školu u austrijskom glavnom gradu jur sve fiskirano. Iskušene pomatračice i pomatrači su ončas jur sumljali u jednostavnost ovoga ogromnoga i definitivno i povijesnoga projekta. U prošli tajedni su se jur čuli glasi, da nisu svi uključeni jednoga mišljenja, sada je Stalna konferencija potvrdila te glase. Ministarstvo za obrazovanje pod ministrom Wiederkehrom od NEOS-ov očividno preferira model Europske škole. Zastupničtvo narodnih grup vidi – isto tako povijesno složno – spas samo u modelu Komenskyjeve škole, čiji sistem odnosno rezultate svaku pohodnicu i pohodnika oduševu. Komenskyjeva škola je naime na dobrom glasu, a njihove apsolventice i apsolventi zaista znaju obadva ili još i tri (češki, slovački i nimški) jezike.

Prošli i dojdući tajedni bili su tajedni reprezentacije i vidljivosti za manjinske teme. U Zagrebu pri Tajednu Hrvatov je još i cijel tajedan bio zakonski posvećen hrvatskoj zajednici u iseljeničtvu.

Kot je rompotalo kroz medije prošli tajedan, obrazovanje kod sadašnje vlade očividno nije na prvom mjestu odnosno prisiluje visoka inflacija i velika ali ipak nekako nepoznata škulja u budžetu, da kade-tade skratu pineze. Posljedice su narodne grupe jur lani ćutile na vlašćoj koži. Iako se rado ističe, da su podupiranja za medije i za narodne grupe ostala ista, znatno skraćeni drugi lonci, ki su uprav omogućili minimalno dodatno gibanje u drugačije jako uskom korsetu, su nastala znatno manja.

Dojdući tajedan, zadnji tajedan u misecu maju će u Hrvatskoj biti po prvi put „Tjedan Hrvata”. U medjuvrimenu u zakon zapisani tajedan neka polag državnoga tajnika Zvonka Milasa stavi fokus na „hrvatski narod u cjelini”. Toj cjelini slišu i gradišćanski Hrvati, iako je njihova povijest iseljavanja jur pol tisućljeća stara.

EC, Eurosong, Eurovizija, kako god bili zvali ovu priredbu šarih šljokic, velikih kostimov i koč upitnih jačak, se je ljetos vrnuo opet u Beč. Po 1967. – onda još kot nobel priredba u Hofburgu, je duralo jako dugo, dokle je Conchita Wurst 2015. ljeta vrnula ov veliki show u Beč. Po dobitku JJ-a je sad okruglo 70. izdanje opet u bečkoj Stadthalle.

U zadnji tajedni društva sve glasnije viču za obnovljenjem Zakona o narodni grupa. Ča je jur stalo u prošlom vladinom programu bi ljetos prilikom 50. obljetnice Zakona o narodni grupa moglo nastati istina. Konkretne prijedloge sa strani društav narodnih grup niti sa strani vlade se bar javno ne moru pogledati. Javna diskusija dakle još nije moguća. Škoda. Ali i prez novih nacrtov su brojna polja, ka bi bila na papiru plodnija nego u stvarnosti. Neke od njih (čuda puti zanemarene) su dvojezično sudstvo, komunikacija na javni uredi, manjkajuća topografija i pitanje, je li su zaista samo seoske table topografija. Sva ta polja su trenutno sužena na apsolutni minimum.

Prošli tajedan je bio pun oficijelnih priredab i dogadjanj vezano uz narodne grupe. Početo od priredbe u Nacionalnom vijeću prilikom ondešnjega težišća narodnih grup u ovom ljetu do diskusije u Zemaljskom saboru i predaje ključev za novi Dom narodnih grup u Borti.

Da su Stinjaki tako poznati nastali kot su trenutno u Austriji, ima čuda uzrokov i bi se u medjuvrimenu moglo sigurno i znanstveno pogledati. Nisu Stinjaki jedino mjesto na svitu, ka su kroz povijest nastala zanimljiva za znanstvena istraživanja i onda bila bezbroj puti pohodjena. Takovo veliko zanimanje pravoda onda minja i ljude u načinu kako se sami reprezentiraju.

Vikend je bio pun prezentacijov različnih medijskih produktov. A ovakovi otpodnevi prodavanja su uvijek i dani, kada se osebujno dobro opaža, da je ljudem i zainteresiranim kupcem prilično svejedno, gdo je ku knjigu izdao. Njih s punim pravom samo interesira knjiga po sebi. Svaki put se dakle suočavam s pitanji: A tu knjigu nimate? I o toj knjigi sam čula, ku ste izdali. Pak je tu knjigu morebit izdao HKDC ili HKD. A mogući kupac je prošao, a tim i šansa da se širi hrvatska rič.