Nam nije problem partijska politika u školi nego manjak dice i hrvatskoga podučavanja

Petar Tyran

S ovim tajednom su u is­točnoj Austriji, a tim i u Gradišću škole opet otvorile svoja vrata. Za hrvatski jezik u škola još žakljivi po­č­e­tak — uz sve poteškoće zbog korona pandemije — jer pod­učavanje hrvatskoga jezika po naši dvojezični škola širom Gradišća je sigurno trpilo od zatvaranja škol još na pro­tu­liće. A sada uopće ne ide za to, gdo u koj školi more us­pi­ti do peljajuće pozicije. Da je zato u najveć slučajev potri­b­na prava partijska knjižnica, dakle i oficijelni pristup vladajućoj stranki, je poznato i se zna. Ali ne ide zato da bi sada kritizirali te učiteljice, ke ipak stižu na vrh u školskoj upravi i postaju ravnateljice. Moglo bi se to naime i tako tumačiti, da su tako uvjerene od svojega poziva kao peda­gogice, da još i pristanu na partijskopolitički pritisak, da pristupu dotičnoj političkoj stranki, samo da bi došle do te pozicije, da moru nešto pokrenuti na području obrazovanja. A u tu svrhu akcep­tiraju i političku podanost da bi došle do te pozicije.

Zatvara Madjarska granice samo zbog ko­ronapandemije ili je to jur vježba za kašnje?

Petar Tyran

Evo, sada se je Austriji pridružila Madjarska i je dva tajedne po Austriji zatvorila svoje granice. Službeno argumentiraju u M­adjarskoj tim, jer kani onemogućiti ili barem otežati u­voz, import koronavirusa iz drugih zemalj. To se tiče gra­ničnih prelazov na jugu iz Ru­munjske, Srbije i Hrvatske a takaj i Slovenije, na zapadu iz Gradišća, Austrije, na sjeve­ru iz Slovačke a na istoku iz U­krajine. Kako će se to izraziti na malogranični promet ćemo stoprv viditi. To se tiče dnev­nih djelačev i zaposlenikov, ki putuju s jedne strane granice na drugu. U pogledu na Ukrajinu zapravo nije pozn­a­to koliko ljudi putuje dnevno u Madjarsku. Iz Rumunjske se zna, da čuda ljudi putuje pred svim kroz Madjarsku i kod Hegyeshaloma ods. Mikištrofa (Nickelsdorf) prik gra­nice u Austriju. To je uglavnom tranzit kako moremo o­­cijeniti po prometu na jednoj od najgušće frekventiranoj autocesti u Austriji, na A 4.

Stojimo na pragu tretoga svitskoga boja? Ovput bez kanonov i pušak, no s virusem?

Petar Tyran

Raste broj onih, ki dalek­o­vidno i s odredjenim zna­njem i povijesti prorokuju nova teška vrimena. Pr­vič je još uvijek zamišljiv i re­alističan boj konvencionalnim oružjem. Pred svim ako pomislimo na peljačtvo najve­ćega „mirotvorca“ na svitu.  Sjedinjene Američke Države i nje predsjednika. Boji s ka­nonami i automatskimi p­u­škami i bombami u autu su i nadalje djelotvorno sredstvo u ubijanju, umaranju i politi­čkoj agitaciji na ne tako dale­kom Bliskom istoku. A svi oni su naoružani do zubi i s ta­kovim oružjem, kim bi bili i de facto u stanju da u naj­kra­ćem vrimenu izbrišu cijelo stanovničtvo, moguće i cijeli život na ovoj Zemlji.

Za HRVATSKE NOVINE u dojdući dvi ljeti išćemo angažirani budući urednički tīm

Petar Tyran

Za mnoge očekivano, za druge neočekivano a za neke znamda i ne dost točno izraženo odnosno kolportirano: Hrvatsko štampa­­r­sko društvo kao izdavač za Hrvatske novine išće dugoročno rješenje u pogledu na ure­djivanje ovoga tajednika. Ne samo da ovo izdavačko dru­štvo kao takovo triba znat­no ojačati, da bio osigurali ne­ovisnost. Svakako triba zasigurati i za Hrvatske novine, da i nadalje moru izlaziti bez pritiska sa strane, dakle niti od politike niti od samih dru­štav i organizacijov gradiš­ća­n­skih Hrvatov. U tom si je sadašnje predsjedničtvo Hštd-a složno i odlučno da u dojdućih dvi ljeti postavi ovo iz­davačko društvo na nove, ja­če temelje i da osigura pred svim i gospodarsko preživlje­nje Hrvatskih novin a tim i Kalendara Gradišće uz ostalu iz­davačku djelatnost.

Tribamo razmišljati o preokreti i korektura ali i o novi inicijativa u našem an­gažmanu!

Petar Tyran

Evo, pristiglo je vrime od­mora i za nas u uredni­čtvu. Samo kratko, kako i svako ljeto, ali dva tajedne ćete morati izdržati bez HN. Ali ćemo se redovito javljati s aktualnimi informacijami na našoj stalno aktualiziranoj kao i nad­­opunjenoj web-str­a­nici www.hrvatskenovine.at. Prebrodili smo prve „vru­će misece koronakrize bez ika­kove škode i polag mišljenja nekih naših štiteljic i štiteljev upravo ov čas skoro potpuno­ga zatvaranja i ukinuća javno­ga života bili smo s HN pos­e­bno zanimljivi i informativni.

Na engleskom laglje, na nimškom jur dost teško — ali na hrvatskom teško za provesti

Petar Tyran

Zaista su sada mladi haovci u duhovnom okr­u­ženju glavnoga uredni­ka Novoga glasa krenuli na­javljenim putem i su išli onli­ne s ovim informativnim lis­tom Hrvatskoga akademskoga kluba. S čisto novimi idejami, prijevodi na nimški ili hrvatski, s audio-prinosi i uza to redovito aktualizirano. Do­kaz je ovo zato da ima poten­cijal med mladimi lju­di ki ka­nu pak i znaju pisati na hrva­t­skom — a to još i kako! Bilo to Viktorija Wagner, Dijana Jurković, Matthias Wagner, naravno Konstantin Vlašić a pred svim i Tereza Grandić.