Ljetna škulja ljetos još nije bila i vjerojatno i već neće biti. Po Zakonu o narodni grupa je sad u Hrvatskoj konstituiran prvi Savjet mladih Hrvatov. Ovo savjetodavajuće tijelo je Hrvatska vlada ljetos po prvi put sazvala. Gradišćanski Hrvati su direktno s četirimi mjesti, dvoja iz Austrije i po jedno iz Madjarske i Slovačke, a indirektno s jednim mjestom za Moravske Hrvate dobro zastupani. Da su mladi uključeni u političke procese i da se tako uču i brusu vlašće postupanje, nije ništ novoga. Ipak je važan znak za vidljivost i postojanje zainteresiranih mladih. A za pesimiste je morebit i važan znak, da je i mladih gradišćanskih Hrvatic i Hrvatov, ki odlično govoru i gradišćanskohrvatskim i standardnim jezikom. U ovom povijesnom prvom savjetu zastupaju gradišćanskohrvatske interese Aleksandar Vuković, Dorica Zvonarić, Karmela Pajrić i Miško Maas, ki je zbog starosne granice od 30 ljet preuzeo funkciju od Kristijana Maschkana. Gledeć angažman i prošle pozicije, najveći dio njih ima jur neko znanje i užu vezu gradišćanskohrvatskoj zajednici. Biti savjetnica ili savjetnik more biti dobra vježba za buduće pozicije u nasi društvi, ka navodno išću na sve strani.
Za hrvatski kontekst su gradišćanski Hrvati svrsteni pod nacionalnimi manjinami. U pogledu na druge dvi grupe, Hrvati iz Bosne i Hercegovine i iseljeničtvo, postavlja se naravno pitanje, je li moru ove tri grupe uopće imati iste interese i je li to uopće triba biti?
Bar za gradišćanske Hrvate se more reći, da po strukturi njevih društav obično odnosno oficijelno nisu organizirani po stranačkoj pripadnosti. Bar za omladinski HAK se more tvrditi da je stranački neodvisan drugačije nego izabrani predsjednik Leonardo Artuković iz čitlučkoga HDZ-a. Pitanje je, je li tamo važno pitanje povratka, ko je trenutno svenazočno, more biti i zanimljivo pitanje za nacionalne manjine. Iako ih je par, ki živu zbog ljubavi ili posla u Hrvatskoj, prez točnoga znanja „stare domovine” i rodbinske okolice nastaje povratak zapravo svisni odlazak iz domovine i s tim ispodprosječna odluka u svi regija gradišćanskohrvatske zajednice.
To ne znači, da ne more postojati jaka veza u Hrvatsku, ka nadilazi ljetni odmor na morju. To isto ne znači, da ovakovo snažno savezničtvo ne more biti od interesa i za Republiku Hrvatsku, iako joj neće doprimiti već povratnikov, a još manje glasačev. Koliko kulturnih suradnjov postoji pred svim na folklornom području? Koliko poslovnih poveznic postoji? Pak koliko ambasadorov ima Hrvatska med gradišćanskimi Hrvati?
Ako ada pogledamo na Savjet mladih Hrvatov, onda se mora iz pogleda gradišćanskohrvatske zajednice poufati i potribovati snažno partnerstvo u pitanji političke reprezentacije u sadašnji domovina.