Plakativna dvojezičnost raste proporcionalno zgubitku jezika

Petar Tyran

Oj pastiri čudo novo, ni­ste nigda vidili ovo… ja­čimo na Badnjak ili na sām Božić pri polnoćici ili pri sv. maši u crikvi — barem oni, ki se na te dane najdu u crikvi. Tako se čini sada i u neki naši seli u predadventsku dakle i jur predbožićnu dob. Čudo nad čudesu: dvojezični ulični natpisi kamo nek oko gleda. Najnoviji primjeri su Novo Selo na Hati i Trajštof na Po­ljanci. Vrlo je to zanimljiva, a naravno i hvale vridna poja­va. Prlje koč su ljudi na hrvat­skom mogli pitati ča su ti uli­čni nazivi samo na nimškom i ča značu. Danas je obrnuto, ljudi na nimškom pitaju ča da ti hrvatski natpisi značu. No, dokle su prlje koč bile s­a­mo jednojezične, nimške, je negdo morao znati i dovoljno nimški, da je to mogao pre­sa­diti na hrvatski.

Handke ima i nam nešto reći — a zaslužuje i našu otvorenu kritiku

Petar Tyran

Zač u Hrvatski novina pi­šemo o Petru Handke­u i o Nobelovoj nagradi za literaturu? Nimamo važni­jih temov, opće kad nimamo dovoljno sredstav, da sve to objavljujemo ča bi bilo po­tribno i ča bi se dostajalo za tajedne novine ke po svojoj nakani imaju i karaktera dne­vnih novin? Zač i mi pišemo o Handkeu, kad ionako svi pišu za njega — ga napadaju i ga branu, kukavički držu ekvidista­ncu, pljuvaju na nje­ga i ga hvalu, i mu predbacivaju da je zmazani lipotan ili ga uzvišavaju kao nedosti­že­noga umjetnika riči… ?

Nastup zbora PAX ET BONUM i hrvatskih zvijezd uživo na HRT-u 2

Petar Tyran

Za sve one, ki su nedilju,  13. oktobra nastupili u Koncertnoj dvorani Va­t­roslava Lisinskoga u Zagre­bu, je to sigurno bio velik do­življaj i nećudu to tako brzo zabiti. Brojni člani zmožnoga zbora Pax et Bonum, ki doha­djaju dijelom iz nekih hrvat­ski sel u austrijskom Gradiš­ću a velikom većinom iz Slovačke i Madjarske, pod pelja­njem Ive Šeparovića ov svoj veličanstven nastup sigurno su uživali kako do sada malo koga. Iako je koncept programa bio sli­čan onomu u okto­bru lanjskoga ljeta u velikoj koncertnoj dvorani u Dvorcu Esterházy ov nastup u Zagre­bu je najvjerojatnije „topao“ Željezno. Gdo je imao čast nastupiti u Lisinskom za nje­ga ili za nju je to nekako vr­hu­nac karijere — bilo profesionalne, bilo amaterske. Tako je folklorni ansambl Kolo-Sl­a­vuj jur pred ljeti imao čast da na­stupi u tom koncertnom hra­mu, a toga se mnogi još da­nas rado spominjaju.

Ako ovo nije bio fake — onda nam daje puno uzrokov za optimizam!

Petar TyranVjerovali ili ne: kod slav­lja Hrvatskoga kulturno­ga društva u Gradišću subotu, 5. oktobra u Kugi u Velikom Borištofu je bilo toliko sloge u svi govori i tako su si bili svi složni i donedavni kontrahenti, da bi mo­gli govoriti ili o do sad najve­ćem „fake-u“ u novijoj povijesti — ili pak o povijesnom koraku u budućnost.

Još pod dibokim utiskom ove unisono, jednim glasom izražene volje i odluč­nosti da ćedu se sada svi zalagati za iste cilje:

1. dvojezi­č­no školstvo u Gradišću i Be­ču, 2. hrvatske medije i 3. po­višenje državne (znamda još i zemaljske) pinezne potpore.

Jandrofska Melodia — pol stoljeća u znaku muzike i zabave

Petar Tyran

Ako za nekoga odgovara izraz, rič „legenda“ on­da se tim atributom mir­no more odlikovati jandrof­ska Melodia. Nekada petimi — a danas četirmi — tada mla­djih junakov iz Hrvatskoga Jandrofa, je krenulo nevjerojatnom karijerom. Utemeljili su muzički sastav, tada se je reklo „bend“, Melodiju i su s tom grupom ušli u povijest gradišćanskih Hrvatov, a uza to još i puno širje, jer su u bez­broju nastupov svirali i nastu­pali i za nimšku publiku.

Interaktivni muzej u Koljnofu je uzoran za gradišćanske Hrvate

Petar Tyran

Gdo je u ovi dani bio ig­rom slučaja ili namjerno u Koljnofu — prem katastrofalnih prometnih pri­lik, jer se riva kilometre du­ži­čka kolona vozil na cesti, ko­r­ak po korak, a zato dura nevjerojatnu dugo dokle se iz Šoprona dojde do susjednoga Koljnofa, i zbog toga jer je velika gužva, rivnja kad je za­tvoren granični prijelaz med Sopronköhidom i Sv. Marga­retom, jer navodno još do B­o­žić popravljaju cestu a dodat­no još i za to kad ce­stu med Šopronom i Koljnofom ne­prestano križaju teretnjaki ki vozu šljunak i pjesak za o­gromno gradilišće autoceste M85, ka kako zasada izgleda ide samo do pred Klimpuha a onda je gotovo s autocestom, dakle ne pelja nikamo, nego samo u običnu cestu — mo­gao se je osvidočiti o odličnoj ideji i barem tako dobroj realizaciji: interaktivna izlo­žba »Hrvati — Gradišće prez granic«. Ova izložba je smj­e­šćena u prostranom potkrov­lju općinskoga doma i kaže povijest Hrvatov i područje povijesnoga Gradišća i još čuda dalje ča do današnje Če­ške na sjeveru i Trnave u Sl­o­vačkoj na istoku — od do­se­lje­nja do danas.