Stoprv ako se samo uzimamo ozbiljno ćedu nas to i drugi!

Ov 66. po redu kongres FUEN-a (Federativne unije europskih narodnosti) u Berlinu prošli vikend je imao dosta političke brizancije i je jasno pokazao, da je vrlo brzo proširenje ove najveće krovne organizacije nacionalnih manjin, narodnosti i etničkih skupin u Europi u minuli ljeti doneslo i vrlo velike i jasne probleme sa sobom. Ujediniti interese i zahtjeve narodnosti iz zapada i sjevera Europe s onimi na istoku i na južnom rubu Europe je vrlo zahtjevan posao i more funkcionirati samo onda ako ne prevladavaju nacionalni politički interesi. FUEN je Europska unija u malom s vrhovnim ciljem da se zalaže za nacionalne manjine, za svoje članice u dotični nacionalni država – a tih je puno.

Ako su časi bili čemerni – Crikvi je svenek išlo bolje!

Ne samo u Gradišću a posebno i u hrvatski fara – kih zapravo već nije, jer su u najboljem slučaju za nas dvojezične – se crikveni škamlji rapidno spraznuju, nego i u drugi savezni zemlja i kod Nimcev se more opaziti nagli pad vjernikov ki pohadjaju npr. nediljne sv. maše. To nam je pokazala i maša, ku je ORF pre- nosio u nedilju, 25. septembra iz farske crikve u Riezlern u vorarlberškom Kleinwalsertalu. Niti atraktivnost prenašanja sv. maše s farnikom Edwinom Mattom – i to širom Austrije – nije mogla napuniti crikvu s vjerniki tako da bi svi škamlji bili barem reprezentativno popunjeni u toj prelipoj crikvi, ka je bez sumlje i kulturni spomenik. Isto kako i kod nas Hrvatov i Hrvatic u Gradišću su na ov veliki i medijski dan u mali Riezlern su ljudi došli u svojoj prelipoj narodnoj nošnji k maši, u crikvu, ka svidoči o visokoj i arhitektonskoj kulturi i likovnoj umjetnosti – čisto drugačije, nego mnogi betonski bunkeri u novije vrime, ki pravoda isto imaju svoj čar. Isto kako i kod nas (ne samo Hrvatov) su škamlji dijelom bili prazni, a isto kako zapravo i svagdir drugdir sve manje ljudi ide u crikvu.

Kade se u Gradišću plakatira i reklamira i na hrvatskom?

Nedilju, 2. oktobra širom Gradišća su komunalni izbori, dakle biraju se načelniki i načelnice a u vezi s tim i općinski savjeti a tim naravno i savjetniki i savjetnice. S pogledom na to, da u hrvatskom Savjetu za narodne grupe jednu kuriju sastavljaju i komunalni političari i političarke (ukupno 10 iz dvih velestrankov SPÖ i ÖVP) iz hrvatskih i mišovitojezičnih općin, ki – u suglasnosti i ostalih članov Savjeta (ukupno ih je 24) odlučuju i o dodjeli pinez i samim sebi odnosno svojemu stranačkomu ili ti komunalnopolitičkomu djelovanju, se stavlja pitanje ča djelaju s timi pinezi. Ta potpora, bolje rečeno subvencija je zamišljena za djelovanje u korist hrvatskoga jezika ili hrvatstva uopće u dotični seli.

Hrvatski nestaje iz dvojezičnih osnovnih škol u Gradišću

Tomu je kih dvajset ljet, da su tada na Pedagoškoj akademiji bili savjetovali, da se maturanti i maturantice bolje ne prijavu za studij za učitelja ili učiteljicu, jer su bile šanse za zapošljavanje jako čemerne. Jednostavno je bilo preveć učiteljev i učiteljic, još i na dvojezični škola. Kako se je nek situacija preminila. Danas je znatno premalo učiteljic ne samo u Gradišću nego i širom Austrije. A ako pogledamo kako se stoji s učiteljicami, ke bi znale i hrvatski, je situacija još gorja.

Gerištofski »Žabljak« je bila proba na primjeru ide li opet?

Postkorona era, razdoblje po koroni u naši hrvatski krugi je počela zapravo jur s hrvatskim balom HKD-a u Klimpuhu početkom junija o. lj. To je bila takorekuć prva proba–a pred tim još i bal Stalnosti u Čajti – će li se opet ganuti i hrvatska scena po korona-epidemiji? Pravoda moremo i reći, da dob korone nije mimo i da ne znamo ča nas čeka u jeseni, a još manje kako je s infekcijami, s bilo kakovim sojem, felom korone u zimi.

Gdo od nas želji dvojezičnosti potribuje mirno suživljenje?

Vrlo je zanimljivo, da pred svim progresivni, mogli bi reći i livičarski krugi s različnih stran i pozicijov kanu učiniti nešto dobro narodnim grupam, želju argumentirati u njevu korist i predvidjaju nešto pokrenuti u smislu poboljšanja njevoga položaja kako u društvo uopće tako i u oni intelektualni krugi, ke oni pokrivaju. Ali u tom si nisu složni kako postupati s poviješću. Dokle pred svim tradicionalni socijaldemokratski krugi unutar narodne grupe, neprestano naglašavaju mirno suživljenje narodnih grup u Gradišću, bez konfliktov i eskalacijov – mišljena je očito nekadašnja Nimško-Zapadna Ugarska – već umjetničko svitonazorno širje postavljeni kulturni socijaldemokratski krugi si želju svojim djelovanjem pokazati na to da se društvo mora otvoriti prema narodnim grupam, je triba uzeti u sredinu i bi u nji tribala viditi obogaćenje. U vezi s tim se i ovi i oni krugi zalažu za većjezičnost i multikulturalnost. Dobro ovako, u slučaju da svi ovi mislu na najveću narodnu grupu, mogli bi i bolje reći: na većinski narod u zemlji i državi!