Nastup zbora PAX ET BONUM i hrvatskih zvijezd uživo na HRT-u 2

Petar Tyran

Za sve one, ki su nedilju,  13. oktobra nastupili u Koncertnoj dvorani Va­t­roslava Lisinskoga u Zagre­bu, je to sigurno bio velik do­življaj i nećudu to tako brzo zabiti. Brojni člani zmožnoga zbora Pax et Bonum, ki doha­djaju dijelom iz nekih hrvat­ski sel u austrijskom Gradiš­ću a velikom većinom iz Slovačke i Madjarske, pod pelja­njem Ive Šeparovića ov svoj veličanstven nastup sigurno su uživali kako do sada malo koga. Iako je koncept programa bio sli­čan onomu u okto­bru lanjskoga ljeta u velikoj koncertnoj dvorani u Dvorcu Esterházy ov nastup u Zagre­bu je najvjerojatnije „topao“ Željezno. Gdo je imao čast nastupiti u Lisinskom za nje­ga ili za nju je to nekako vr­hu­nac karijere — bilo profesionalne, bilo amaterske. Tako je folklorni ansambl Kolo-Sl­a­vuj jur pred ljeti imao čast da na­stupi u tom koncertnom hra­mu, a toga se mnogi još da­nas rado spominjaju.

Ako ovo nije bio fake — onda nam daje puno uzrokov za optimizam!

Petar TyranVjerovali ili ne: kod slav­lja Hrvatskoga kulturno­ga društva u Gradišću subotu, 5. oktobra u Kugi u Velikom Borištofu je bilo toliko sloge u svi govori i tako su si bili svi složni i donedavni kontrahenti, da bi mo­gli govoriti ili o do sad najve­ćem „fake-u“ u novijoj povijesti — ili pak o povijesnom koraku u budućnost.

Još pod dibokim utiskom ove unisono, jednim glasom izražene volje i odluč­nosti da ćedu se sada svi zalagati za iste cilje:

1. dvojezi­č­no školstvo u Gradišću i Be­ču, 2. hrvatske medije i 3. po­višenje državne (znamda još i zemaljske) pinezne potpore.

Jandrofska Melodia — pol stoljeća u znaku muzike i zabave

Petar Tyran

Ako za nekoga odgovara izraz, rič „legenda“ on­da se tim atributom mir­no more odlikovati jandrof­ska Melodia. Nekada petimi — a danas četirmi — tada mla­djih junakov iz Hrvatskoga Jandrofa, je krenulo nevjerojatnom karijerom. Utemeljili su muzički sastav, tada se je reklo „bend“, Melodiju i su s tom grupom ušli u povijest gradišćanskih Hrvatov, a uza to još i puno širje, jer su u bez­broju nastupov svirali i nastu­pali i za nimšku publiku.

Interaktivni muzej u Koljnofu je uzoran za gradišćanske Hrvate

Petar Tyran

Gdo je u ovi dani bio ig­rom slučaja ili namjerno u Koljnofu — prem katastrofalnih prometnih pri­lik, jer se riva kilometre du­ži­čka kolona vozil na cesti, ko­r­ak po korak, a zato dura nevjerojatnu dugo dokle se iz Šoprona dojde do susjednoga Koljnofa, i zbog toga jer je velika gužva, rivnja kad je za­tvoren granični prijelaz med Sopronköhidom i Sv. Marga­retom, jer navodno još do B­o­žić popravljaju cestu a dodat­no još i za to kad ce­stu med Šopronom i Koljnofom ne­prestano križaju teretnjaki ki vozu šljunak i pjesak za o­gromno gradilišće autoceste M85, ka kako zasada izgleda ide samo do pred Klimpuha a onda je gotovo s autocestom, dakle ne pelja nikamo, nego samo u običnu cestu — mo­gao se je osvidočiti o odličnoj ideji i barem tako dobroj realizaciji: interaktivna izlo­žba »Hrvati — Gradišće prez granic«. Ova izložba je smj­e­šćena u prostranom potkrov­lju općinskoga doma i kaže povijest Hrvatov i područje povijesnoga Gradišća i još čuda dalje ča do današnje Če­ške na sjeveru i Trnave u Sl­o­vačkoj na istoku — od do­se­lje­nja do danas.

Naši koncerti su daleko preglasni — škoda je za vještinu umjetnikov

Petar Tyran

Iako ovo kod nekih od ml­a­djih generacijov morebit neće naići na preveliko raz­umivanje, ipak se ovde radi o sve većem problemu u našoj muzičkoj sceni: razglas, str­a­šna glasnina, ubijajuće diboke frekvencije a kao posljedi­ca: uškodjeni sluh a dostkrat i poremećaj kucanja sr­ca (p­o­lag dijagnoze lječnikov, ki po strašno glasni koncerti s poduplanimi dibokimi basi sve već moraju konstatirati ško­d­ljivost toga svega a zdr­a­vlje pred svim mladih ljudi).

Od stovetoga do tisućitoga uoči početka novoga školskoga ljeta

Petar Tyran

Evo, prazniki su opet mi­mo. Opet počinje škola a za neke je to uopće prvi put da stupu u školski razred. Tako barem mislu oni, ki su jur dugo stupili iz škole, ki su davno zrasli iz školskih ška­m­ljov i ki zapravo već nimaju pojma ča je danas škola i ka­ko se danas podučava i ča se je sve preminilo kod učiteljev i da ima danas još samo jako malo učiteljev ali pred svim učiteljic, da pedagogice danas imaju sve manje oblasti i da nimaju autoriteta u razredu, da su roditelji postali sve samosvisniji i da učiteljice zapravo uopće već nimaju ni­kakove mogućnosti da „disci­pliniraju“ dicu, da se kumaj ča usudjuju potribovati bez da bi je u isti čas sprohadjao strah od roditeljev i da bi je negdo optužio i da ih negdo ide optužiti u Školski savjet, dakle na najviše mjesto (ko se u medjuvrimenu zove O­brazovna direkcija), ...