Za nami je Dan materinskoga jezika, 21. februara. Dan, ki je obično sprohodjen od različnih akcijov i ponudov za jačanje i podupiranje ili od potribovanj za većom vidljivošću odredjenih jezikov. Dan, ki nam opet jednoč stavlja pred oči, koliko (materinskih) jezikov je na svitu i koliko njih je ugroženo (Čuda! UNESCO procjenjuje, da je 40% ugroženo, ada skoro 3.000 jezikov). Med njimi pravoda i naš (gradišćansko)hrvatski. Kako drastično je ugrožen, je pokazala nedavna brojidba u Madjarskoj, ali i procjena obrazovne direkcije Gradišća o znanju školaric i školarov u osnovni škola dvojezičnih sel. Veliko reklamirana šarolikost Gradišća se zgublja, to moramo primiti na znanje. A to valja i za sve druge jezike i regionalne varijante nimškoga.

U Stinjaki su opet jednoč ukrali seosku tablu. Opet jednoč, ovako piše u svi mediji, ar ti su svi skočili na tu temu, još i u jutarnji žurnal je slučaj uspio. Širom Austrije je sigurno mjest, kade je kradnja seoskih tablic veći i redovitiji problem, a ovde još gor ne mislim redovitije odstranjenje ili pomoljanje seoskih tablic u dvojezični općina Koruške (ako uopće imaju dvojezičnu tablu).

Gradišćanskohrvatska manjina je prilično mala manjina. Ovim jezikom govori malo ljudi. Govor je onda čuda puti o mikrojeziku i mikrozajednici. U ovakovi mikrozajednica se uprav zbog te veličine poznaju svi akteri i akterke, čuda puti još i osobno. A osobno znači, da je poznato, u ki društvi osoba sudjeluje, ča rado djela, s kim si je rod i kade ju moreš strefiti u slobodnom vrimenu.

Novi broji o popisu stanovničtva u Madjarskoj zastrašuju u pogledu na pad pripadnikov hrvatske manjine odnosno govornikov hrvatskoga jezika. Ne samo gradišćanski Hrvati u Madjarskoj su morali doživiti jako opadanje onih, ki se svisno deklariraju, nego trend je vidljiv u cijeloj Madjarskoj i u tradicionalno jakoj Baranji.

Filešci su ljetos spasili kazališnu sezonu. Odličan mali sastav s poznatimi i novimi obrazi zna, kako se triba ponašati na pozornici, da bi cijela publika prasnula u smih, zna, kako govoriti, da se dobro čuje i zna, kako se gibati, da bi se tim dodalo odredjena važnost.

Približava se konac januara, a s tim i obračuni za Savezno kancelarstvo? Ste jur obračunali, draga društva? Ča pišete u izvješćaje? Zač to pitam? Svako ljeto u decembru objavljujemo liste s odobrenimi svotami za dojduće ljeto za pojedina društva. Zač se ti pinezi koristu, to vidu do sada samo savjetniki i savjetnice, ako uopće čitaju molbe s obrazloženji za pojedine projekte. Obični ljudi se moraju zadovoljiti s prostimi svotami. ORF rado objavljuje na početak ljeta predvidjene projekte društav. Timi dvimi informacijami moremo ganjati, za ke projekte ćedu koristiti pineze. Transparentno to nije.

S objavljenimi subvencijami bile iz Hrvatske ili saveznoga kancelarstva se polako ili brže iskristaliziraju projekti, ke smimo 2024. ljeta čekati.

Konačno ili jur se ljeto okončava. Po prilično mirnom ljetu priredbe, koncerti, probe i nastupi od septembra već nisu stali. 2023. je bilo prvo ljeto u kom su naša hrvatska društva opet organizirala priredbe skroz u istom opsegu kao pred pandemijom 2019. ljeta.

Dan narodnih grup – jedan dan u znaku narodnih grup ili autohtonih manjin u Austriji, a to u „srcu demokracije” u prelipi prostorija parlamenta. Dugo je bio najavljen i reklamiran ovakov poseban dan, kade neka stoji jezična i kulturna mnogovrsnost Austrije u fokusu. Ovakov dan da doprinese jačoj vidljivosti u većinskom stanovničtvu. Istina je, u žurnali OE1 su bili prinosi, novine su pisale o danu. Na licu mjesta su pred svim bili insideri, znači političari i savjetniki za narodne grupe. Isti problem kot uvijek: Samo jako mali krug ljudi sluša uvijek iste problematike.

Ljetos je trideset ljet da su se pojavile prve bombe u civi. Jedan od najvećih terorističkih aktov za vrime Druge Republike s tragičnim vrhuncem 5. februara 1995. u Borti, kade je bomba u civi umorila četire mlade Rome. Inicijativa manjine će kljetu u aprilu otvarati izložbu posvećena ovomu izravnomu napadu na manjine i na sve one, ke su se borile za ljudska prava. U pandiljak, ravno 30 ljet po prvi bomba u pismi, je Inicijativa manjine pozvala na otvarajuću priredbu, naime na predavanja i podijsku diskusiju sa stručnjaki, svidoki vrimena i pogodjenih (već u idućem broju novin). Četire ure su bile opširan okvir, ki je stavio prst u sve bolne rane austrijskoga društva, ali činio se ipak prekratkim za sve aspekte, ke su uticale na teror odnosno ke su bile posljedice terorističkih napadov i klime, ku je stvorila politika i mediji.