Ako ne kanu biti Hrvati barem Maltešci: od Hergovicha do Hergoviega

Petar Tyran

Koliko puti smo se jur o tom mokirali i se špota­li pred svim i govoračem i spikericam i Orf-u, ako hr­vatska imene sprogovaraju po nimšku dakle „germanski“. Koliko puti nam se — naravno samo onim ke to i zaista boli — vlasi nastavljaju, ako nositelji hrvatskih prez-, da­kle obiteljskih imen ova svo­ja imena sprogovaraju po nim­šku, dakle s u sredini imena ne sprogovaraju kao š a kraj­no ts ne kao ć ili barem č (npr. Resetarits ili Stipsits — a ne kako bi bilo pravilno Rešetarić ili Stipšić i druge). Ali to, naravno, valja i za hrvatska prezimena Berlakovich i Hergovich, i druge) u ki se to krajno ch sprogovara po nimšku, a ne npr. po engle­sku, ili znamda još i, kako bi bilo pravilno, po hrvatski da­kle s fonemom, glasom č.

Ča su narodne grupe zgubile u loncu nad­ležnosti s agendami integracije i žen?

Petar Tyran

Ovom temom smo se na ovom mjestu bavili jur pred trimi tajedni. Po­vod je bio da je nova savezna vlada na čelu s kancelarom Sebastianom Kurzom od Tir­kiznih i Wernerom Kogle­rom od Zelenih odlučila da narod­ne gupe sada padaju u kombinirani resor integracije i že­ne. Narodne grupe — Čehi, Hr­vati, Madjari, Romi, Slova­ki i Slovenci dakle sada spa­daju u kompetencije Övp-ministrice Susanne Raab. Ne samo da je to jako presenetilo na­rodne grupe, nego je i pro­uz­rokovalo veliko čudje­nje. Je li se je to samo tako „stalo“, jer već nigdir nije bi­lo mjesta za narodne grupe, ili neka to bu­de politička po­ruka, da integracija narodnih grup još nije završena ili da je to s pogledom na ženski pokret znak za to, da isto ka­ko kod žen tako i kod narod­nih grup triba te­žiti za ravno­pravnošću i di­že­nje „kvote“?

Moramo i nas same osvistiti i ve­ćinski narod — neznanje je veliko

Petar Tyran

Ako pretpostavljamo da barem negdo od naših št­iteljic i štiteljev redovito ili barem ponekad šte i austrijski dnevnik Die Presse, onda im je u rubriki „komen­tar gosti“ moglo pasti u oči da su onde i narodne grupe bile zastupane zadnji dani i taje­d­ni i da su bile tema u različni komentari. Tako je jur krajem lanjskoga ljeta Peter Lin­zer pisao o potrebi pobolj­ša­nja situacije pred svim i kod gradišćanskih Hrvatov s posebnim gledišćem i na Beč. Koruški Slovenac Janko Ferk je na temelju bilježenja narod­nih grup u koalicijskom dogovoru nove austrijske vlade pisao da narodne grupe tribaju posebna prava a pritom ci­tirao Kreiskoga s „Bevorrechtung“.

U novoj gradišćanskoj vladi triba biti mjesta opet i za narodne grupe

Petar Tyran

Gradišće se vraća u stara vrimena — moglo bi se zaključiti po najnoviji iz­bori za Zemaljski sabor. Petnaest ljet po Hansu Niesslu i 33 ljeta po Theodoru Keryju ki je potom kada je 1987. izgubio apsolutnu većinu od­stupio s političke pozornice, Socijaldemokrati u Gradišću sada imaju opet većinu ne sa­mo po glasi nego i po manda­ti u Saboru, naime 19 prema 17 svih ostalih skupa. To zna­či, da Spö po prvi put more sām vladati. Zemaljski pogla­var Hans Peter Doskozil, ki je la­ni stupio na mjesto Hansa Niessla, dakle ne triba već ko­alicijskoga partnera. To zna­či da su Slobodari ispali, Na­rodnjaki nisu uspili u Vladu a ni za Zelene onde nije mjesta.

Mi smo za integraciju — ali nas nigdor ne triba integrirati!

Petar Tyran

Nova savezna vlada je o­čigledno odlučila, da narodne grupe ubuduće padaju i resor „integracije“. To su mogli predložiti a pak nažalost i odlučiti očigledno samo oni i one, ki i ke nimaju poj­ma o autohtoni, staro­sje­dila­čki narodni grupa u Austriji i ki su pripadniki ovih šest na­rodnih grup — Hrvati, Slo­venci, Čehi, Slovaki, Ma­djari i Romi. Ovo nas direktno pelja i do srži problemati­ke, do centralnoga neriješe­noga pitanja: u minulih 450 ljet nam se nije ugodalo da si kod većinskoga naroda — a u povijesti se je ta narod nekoli­ko puti minjao — stečemo, priznanje i saznanje, da smo svakako ravnopravni a u glav­nom puno duglje na ovom pr­­­ostoru nego mnogi drugi i da smo: državnotvorni! To triba za ušeta zapisati svim onim, ki nam sada kanu prepisati da bi se tribali integri­ra­ti. A tim ionako uglavnom mislu: asimilirati!

Koliko svega nas novoga i druga­čijega čeka u ovom novom 2020.?

Petar Tyran

U prvoj euforiji o usidre­nju, zapisanju narodnih grup u program nove ko­alicijske vlade med Tirkiznimi i Zelenimi smo se svi veselili, da je konačno ipak ne­što išlo dalje. Kako i svaki u­spjeh tako i ov navodno ima čuda ocev i majkov. No, će­mo li ikada dočuti, gdo se je zaista koliko zalagao zato da bi autohtone narodne grupe ušle u novi vladin program do 2025. ljeta — ako će koalicija zaista tako dugo držati — mo­guće nikad nećemo doznati. Ili bolje rečeno, reć ćedu nam da su se svi za to zalagali.