Iako smo očekivali čuda reakcijov, ostalo je kod jedne jedine iz hrvatskih krugov. Čini se, da falu ideje u pogledu na manjinsko školstvo i uspješno podučavanje hrvatskoga jezika: Dokle se jedni fokusiraju samo na Beč, ne znaju drugi, kako u Gradišću bolje djelati – najbolje pravoda skupa. U pogledu na ovu situaciju skraćenja stranih jezikov – i hrvatskoga – u gimnazija Hrvatice i Hrvati nimaju veliko podupiranje od drugih manjin. Slovenci imaju sa Slovenskom gimnazijom i trgovačkom školom Št. Peter Drugi sistem. U Gradišću je od gimnazijov samo u Dvojezičnoj gimnaziji u Borti hrvatski nastavni jezik. Moglo bi se sada reći, da se je u Gradišću predugo forsirao hrvatski kot strani jezik, da bi se jezik mogao podučavati u zanimljivo vrime, a ne opet jednoč kot zadnja ura u petak otpodne.

KI, UI ili AI: svejedno na kom jeziku, kratice za umjetnu inteligenciju su svagdir. Otkad učiteljice i učitelji već ne moru davati pismene zadaće, ar su velikim dijelom napisane umjetnom inteligencijom je bilo jasno, da će se ov razvitak vrijeda i zrcaliti u nastavnom planu. A čini se da osebujno u ekonomski neoliberalni stranka postoji odredjena naklonjenost prema ovakovimi riči ili pak i biračkomu klijentelu. Da se ne more stalno nadopunjevati satnica prez smanjenja drugoga se je isto moglo očekivati.

Čitajući najnoviju knjigu HKD-a, ka je izašla prilikom 100. obljetnice tambure u Gradišću – to se je svečevalo 2023. ljeta i pohodeći dodiljenje Kulturne nagrade u Koljnofu, postavlja se samo jedno pitanje: kako su tambure mogle tako uspješno osvajati svaki kut Gradišća? I u kom trenutku su nastale čvrsti stup našega identiteta?

Neka bivša savjetnica mogla je reći: „Mi smo u Savjetu podupirali toliko tamburov – svako dite u osnovnoj školi bi polag toga moralo imati vlašći instrument.”

Kad je Kolo Slavuj pred kih 25 ljet predstavilo žensku koreografiju Lipa Ane rože trga, je bio šok velik, da žene ne nosu nošnju, tako se barem povida. Da se „naši” ljudi kanu nagledati lipih nošnjov ima čuda uzrokov. Prvi je sigurno ta, da su jednostavno lipe, bogate, šare i za današnje vrime neobične. Drugi razlog je seksističke prirode, ar žene „moraju” biti lipe (i u naši krugi, „spametno” obličene) – za muže se naime kumaj kada pomina.

Autohtone narodne grupe su našle svoje mjesto u Parlamentu. Izložba „Mi smo demokracija” neka čini narodne grupe i u Austrijskom parlamentu vidljivimi. To more biti jako uspješno: 500.000 ljudi svako ljeto pohadja ovu zgradu, srce demokracije. A ako jur ne idu u posebnu dvoranu s težišćem, nekoliko činjenic o narodni grupa je uvrsteno i u glavnu dvoranu. Kade se nahadjaju dvojezične škole? Kade se po štatistiki u Austriji govori hrvatski (spoiler: skoro svagdir, ar hrvatski nije samo razgovorni jezik gradišćanskim Hrvatom nego i Hrvatom po cijeloj Austriji)?

Ljeto je još mlado, a jur se ispostavlja, da će biti iz manjinskopolitičkoga gledišća zanimljivo i izazovno. Čini se, da će 2026. ljeto nastati ljeto malih i velikih odlukov. Pokidob se koč s punim pravom veli, da hrvatska narodna grupa rado zaspi neke odluke, evo mali pregled čemu se ovo ljeto moremo veseliti.

Adventsko vrime nam je jur doneslo predbožićni dar. HKD je preuzeo ideju Kulturne inicijative Stinjaki i načinio novu arhivsku platformu, ka moru preuzeti zainteresirana sela za digitalizirano arhiviranje svojih dragocjenih stvari.

Sad je tako da se u adventu i vrijeda i u božićno vrime osebujno čuda misli na drage pokojne a isto tako na ona dobra stara vrimena. Slike, njevi poznati glasi u audio- i videosnimka kot i njev žitak zapisan u dokumenti moru biti takovo putovanje u glavi najzad k svojim ljubljenim. To je lipo nadopunjenje ovakovoga arhiva.

U Zagrebu u Matici iseljenika se je prošli petak održao 30. Forum hrvatske nacionalne manjine s težišćem na digitalizaciji, virtualnoj ponudi i korišćenju društvenih mrižov. Jedan cijeli dan su stručne predavačice i predavači kot i različne zastupnice zastupniki manjin iz ukupno 12 držav prebavili s pitanji digitalnih knjižnic i umrižavanja putem društvenih mrižov.

Svakoga početka decembra potriban je isti komentar. Svakoga početka decembra se naime podiljuju subvencije za narodne grupe. Dodiljuje je Savjet za hrvatsku narodnu grupu, gremij kim od pandiljka predsjedava Novoselac Harald Ladić od Hrvatskoga kulturnoga i dokumentarnoga centra. Dodjela je kot svako ljeto ostala prilično ista, pinez je premalo (za kih 30%), a tako ostajemo kod uhodanoga načina, da društva dostaju već ili manje istu svotu kot lani.

Otkad je bivši predsjednik Nacionalnoga vijeća Wolfgang Sobotka inicirao ideju o skupnom forumu za predstavnice i predstavnike narodnih grup i poslanic i poslanikov u Narodno vijeće, se sastaju ljetos jur po drugi put. Ovo ekskluzivno druženje neka predstavlja najvažnije teme, svaki put se predstavljaju jedna ili dvi točke s gledišća stručnoga personala, a i predsjedniki Savjetov za narodne grupe smu u svojih pet minut predstavljati potribovanja.