Koliko Horstov Horvathov bi nam bilo potribno za aktiviranje naše scene?

Mogli bi govoriti odnosno pisati o njemu kao krešćavoj, glasnoj osobi – iliti o blistajućoj ličnosti. Bolje najvjerojatnije odgovara ovo drugo, zadnje. Horsta Horvatha mogli bi nazvati livom polovicom mozga Gradišća, dakle socijalno dušno spoznanje, savjest ove zemlje. Ov „Gospodin Gradišće“ je socijalni, demokratski, dakle črljeni borac za sve slabe i siromašnije, zapostavljene, potlačene i prikraćivane. Ako bi bilo funkcije zemaljskoga predsjednika, u reprezentativnu funkciju – analogno saveznomu predsjedniku – Horst Horvath tribao bi kandidirat i bio bi najvjerojatnije i izabran.

Stoprv ako se samo uzimamo ozbiljno ćedu nas to i drugi!

Ov 66. po redu kongres FUEN-a (Federativne unije europskih narodnosti) u Berlinu prošli vikend je imao dosta političke brizancije i je jasno pokazao, da je vrlo brzo proširenje ove najveće krovne organizacije nacionalnih manjin, narodnosti i etničkih skupin u Europi u minuli ljeti doneslo i vrlo velike i jasne probleme sa sobom. Ujediniti interese i zahtjeve narodnosti iz zapada i sjevera Europe s onimi na istoku i na južnom rubu Europe je vrlo zahtjevan posao i more funkcionirati samo onda ako ne prevladavaju nacionalni politički interesi. FUEN je Europska unija u malom s vrhovnim ciljem da se zalaže za nacionalne manjine, za svoje članice u dotični nacionalni država – a tih je puno.

Ako su časi bili čemerni – Crikvi je svenek išlo bolje!

Ne samo u Gradišću a posebno i u hrvatski fara – kih zapravo već nije, jer su u najboljem slučaju za nas dvojezične – se crikveni škamlji rapidno spraznuju, nego i u drugi savezni zemlja i kod Nimcev se more opaziti nagli pad vjernikov ki pohadjaju npr. nediljne sv. maše. To nam je pokazala i maša, ku je ORF pre- nosio u nedilju, 25. septembra iz farske crikve u Riezlern u vorarlberškom Kleinwalsertalu. Niti atraktivnost prenašanja sv. maše s farnikom Edwinom Mattom – i to širom Austrije – nije mogla napuniti crikvu s vjerniki tako da bi svi škamlji bili barem reprezentativno popunjeni u toj prelipoj crikvi, ka je bez sumlje i kulturni spomenik. Isto kako i kod nas Hrvatov i Hrvatic u Gradišću su na ov veliki i medijski dan u mali Riezlern su ljudi došli u svojoj prelipoj narodnoj nošnji k maši, u crikvu, ka svidoči o visokoj i arhitektonskoj kulturi i likovnoj umjetnosti – čisto drugačije, nego mnogi betonski bunkeri u novije vrime, ki pravoda isto imaju svoj čar. Isto kako i kod nas (ne samo Hrvatov) su škamlji dijelom bili prazni, a isto kako zapravo i svagdir drugdir sve manje ljudi ide u crikvu.

Kade se u Gradišću plakatira i reklamira i na hrvatskom?

Nedilju, 2. oktobra širom Gradišća su komunalni izbori, dakle biraju se načelniki i načelnice a u vezi s tim i općinski savjeti a tim naravno i savjetniki i savjetnice. S pogledom na to, da u hrvatskom Savjetu za narodne grupe jednu kuriju sastavljaju i komunalni političari i političarke (ukupno 10 iz dvih velestrankov SPÖ i ÖVP) iz hrvatskih i mišovitojezičnih općin, ki – u suglasnosti i ostalih članov Savjeta (ukupno ih je 24) odlučuju i o dodjeli pinez i samim sebi odnosno svojemu stranačkomu ili ti komunalnopolitičkomu djelovanju, se stavlja pitanje ča djelaju s timi pinezi. Ta potpora, bolje rečeno subvencija je zamišljena za djelovanje u korist hrvatskoga jezika ili hrvatstva uopće u dotični seli.

Hrvatski nestaje iz dvojezičnih osnovnih škol u Gradišću

Tomu je kih dvajset ljet, da su tada na Pedagoškoj akademiji bili savjetovali, da se maturanti i maturantice bolje ne prijavu za studij za učitelja ili učiteljicu, jer su bile šanse za zapošljavanje jako čemerne. Jednostavno je bilo preveć učiteljev i učiteljic, još i na dvojezični škola. Kako se je nek situacija preminila. Danas je znatno premalo učiteljic ne samo u Gradišću nego i širom Austrije. A ako pogledamo kako se stoji s učiteljicami, ke bi znale i hrvatski, je situacija još gorja.

Gerištofski »Žabljak« je bila proba na primjeru ide li opet?

Postkorona era, razdoblje po koroni u naši hrvatski krugi je počela zapravo jur s hrvatskim balom HKD-a u Klimpuhu početkom junija o. lj. To je bila takorekuć prva proba–a pred tim još i bal Stalnosti u Čajti – će li se opet ganuti i hrvatska scena po korona-epidemiji? Pravoda moremo i reći, da dob korone nije mimo i da ne znamo ča nas čeka u jeseni, a još manje kako je s infekcijami, s bilo kakovim sojem, felom korone u zimi.