Teško je diskutirati s ljudi ki ili iz ide­olo­ških ili jezičnih uzrokov ne čitaju HN!

Petar Tyran

Na početku neka, stoji jedna rečenica iz govoora glavnoga urednika Faltera, Armina Thurnhera, koga je držao prilikom otvaranja buch wien 19 dana 6. no­vembra. Iako u drugom kontekstu ovde jako dobro slu­ži i u vezi s Hrvatskimi novinami. Thurnher je rekao uz ostalo „Mi ne čitamo ča je napisano, mi čitamo ča ni­smo čitali…“. Diskusija o HN u Hrvatskom akadem­skom klubu (vidi i izvješćaj na 3. stranici) je jasno i zapravo udarno pokazala, da znatan dio publike diskutira o nečem ča uopće ne pozna, bolje re­čeno ča uopće ne čita. Ali se uključuju u diskusiju s ponekad pro, većim dijelom i kon­tra stavom jer im to upravo paše u njeve ideološke, političke ili znamda još i jezične koncepte. A s većega se još i dogodi — a to je fenomen ko­ga poznamo ne samo iz hrvatske ili novinarske scene — da se dva ekstremni poli, recimo ekstremna livica i krajna desnica najdu u navodnom istom cilju: nešto kategorično odbiti ili potribovati radikalnu promjenu. Ali svaki na­ravno u svoj smir i pravac. No, to u toku diskusije već ne dojde do izražaja. Tako da obadva u tom trenutku mislu, su još i uvjereni da zastupaju jedan tr isti cilj. 

Plakativna dvojezičnost raste proporcionalno zgubitku jezika

Petar Tyran

Oj pastiri čudo novo, ni­ste nigda vidili ovo… ja­čimo na Badnjak ili na sām Božić pri polnoćici ili pri sv. maši u crikvi — barem oni, ki se na te dane najdu u crikvi. Tako se čini sada i u neki naši seli u predadventsku dakle i jur predbožićnu dob. Čudo nad čudesu: dvojezični ulični natpisi kamo nek oko gleda. Najnoviji primjeri su Novo Selo na Hati i Trajštof na Po­ljanci. Vrlo je to zanimljiva, a naravno i hvale vridna poja­va. Prlje koč su ljudi na hrvat­skom mogli pitati ča su ti uli­čni nazivi samo na nimškom i ča značu. Danas je obrnuto, ljudi na nimškom pitaju ča da ti hrvatski natpisi značu. No, dokle su prlje koč bile s­a­mo jednojezične, nimške, je negdo morao znati i dovoljno nimški, da je to mogao pre­sa­diti na hrvatski.

Handke ima i nam nešto reći — a zaslužuje i našu otvorenu kritiku

Petar Tyran

Zač u Hrvatski novina pi­šemo o Petru Handke­u i o Nobelovoj nagradi za literaturu? Nimamo važni­jih temov, opće kad nimamo dovoljno sredstav, da sve to objavljujemo ča bi bilo po­tribno i ča bi se dostajalo za tajedne novine ke po svojoj nakani imaju i karaktera dne­vnih novin? Zač i mi pišemo o Handkeu, kad ionako svi pišu za njega — ga napadaju i ga branu, kukavički držu ekvidista­ncu, pljuvaju na nje­ga i ga hvalu, i mu predbacivaju da je zmazani lipotan ili ga uzvišavaju kao nedosti­že­noga umjetnika riči… ?

Nastup zbora PAX ET BONUM i hrvatskih zvijezd uživo na HRT-u 2

Petar Tyran

Za sve one, ki su nedilju,  13. oktobra nastupili u Koncertnoj dvorani Va­t­roslava Lisinskoga u Zagre­bu, je to sigurno bio velik do­življaj i nećudu to tako brzo zabiti. Brojni člani zmožnoga zbora Pax et Bonum, ki doha­djaju dijelom iz nekih hrvat­ski sel u austrijskom Gradiš­ću a velikom većinom iz Slovačke i Madjarske, pod pelja­njem Ive Šeparovića ov svoj veličanstven nastup sigurno su uživali kako do sada malo koga. Iako je koncept programa bio sli­čan onomu u okto­bru lanjskoga ljeta u velikoj koncertnoj dvorani u Dvorcu Esterházy ov nastup u Zagre­bu je najvjerojatnije „topao“ Željezno. Gdo je imao čast nastupiti u Lisinskom za nje­ga ili za nju je to nekako vr­hu­nac karijere — bilo profesionalne, bilo amaterske. Tako je folklorni ansambl Kolo-Sl­a­vuj jur pred ljeti imao čast da na­stupi u tom koncertnom hra­mu, a toga se mnogi još da­nas rado spominjaju.

Ako ovo nije bio fake — onda nam daje puno uzrokov za optimizam!

Petar TyranVjerovali ili ne: kod slav­lja Hrvatskoga kulturno­ga društva u Gradišću subotu, 5. oktobra u Kugi u Velikom Borištofu je bilo toliko sloge u svi govori i tako su si bili svi složni i donedavni kontrahenti, da bi mo­gli govoriti ili o do sad najve­ćem „fake-u“ u novijoj povijesti — ili pak o povijesnom koraku u budućnost.

Još pod dibokim utiskom ove unisono, jednim glasom izražene volje i odluč­nosti da ćedu se sada svi zalagati za iste cilje:

1. dvojezi­č­no školstvo u Gradišću i Be­ču, 2. hrvatske medije i 3. po­višenje državne (znamda još i zemaljske) pinezne potpore.

Jandrofska Melodia — pol stoljeća u znaku muzike i zabave

Petar Tyran

Ako za nekoga odgovara izraz, rič „legenda“ on­da se tim atributom mir­no more odlikovati jandrof­ska Melodia. Nekada petimi — a danas četirmi — tada mla­djih junakov iz Hrvatskoga Jandrofa, je krenulo nevjerojatnom karijerom. Utemeljili su muzički sastav, tada se je reklo „bend“, Melodiju i su s tom grupom ušli u povijest gradišćanskih Hrvatov, a uza to još i puno širje, jer su u bez­broju nastupov svirali i nastu­pali i za nimšku publiku.