Kad gledam sve slike s odmora, vidim sve goste po stari hiža i pune feede s morjem, jiliši i prijateljicami, me jako zabavlja, kako se je mogla pokrenuti debata o punom zaposljenju uprav u to vrime ljeta.
Činjenica je, u Austriji broj nepuno zaposlenih se nahadja na drugom mjestu u EU-u. A broj raste. Samo u Nizozemskoj još već ljudi djela na nepunom zaposljenju. U Austriji je to 2024. ljeta bilo kih 30% zaposlenic i zaposlenikov. Prvenstveno su to zaposlenice. Malo već od 50% žen ne djela u punom zaposlenju. O nepunom zaposljenju govorimo, kada se djela manje od 40 uri odnosno uri, ke su zapisane u kolektivnom ugovoru.
Sad je jasno, da ovakovo nepuno zaposljenje doprimi pod starost male penzije i odredjenu ovisnost o partneru, obično ovisnost žen o muži. Kakov „luksuz i životni stil“ je to, da smu pred svim žene ostati doma, besplatno skrbiti za dicu i peljati domaćinstvo, kako to predstavljaju političarke i političari, mi nije čisto jasno. Argumentirala bi jednoč, da su dvoje dice, puno domaćinstvo i morebit još kakov starac barem toliko djela kot mjesto u kakovoj državnoj upravi. Ali uglavnom mislim, da je svim jasno, kako bi se ta situacija mogla poboljšati – bolje podiljenje takozvanoga skrbničkoga djela (care work), bolja ponuda za podvaranje dice, betežnih i drugih osob, već fleksibilnosti za zaposlenice i zaposlene. Problem je samo ta, da bi se onda morao i minjati pogled na „svetu“ familiju – a tote ne vidim čuda pripravnosti u Austriji.
Ča meni u cijeloj debati fali je drugo polje djela – naime dobrovoljno djelo. Tote se nahadja Austrija med prvimi u Europskoj uniji. Skoro 50% ljudi prik 15 ljet se angažira u kakovom društvu dobrovoljno. 470 milioni besplatnih djelatnih ur se ovako obavlja. U manjinski zajednica je, argumentiram ja, odnos med plaćenimi urami i besplatnimi još čuda veći. Pri tom imamo dost društav, ka bi rado povisila djelatne ure.
10,2 milijardov eurov da je ovo djelo vridno i poviši cjelokupnu vridnost prihodov gospodarstva za 2,8%, je lani javilo ministarstvo za socijalne posle. Europska unija opet kritizira, da nekoliko držav nima posebni pravni okvir za dobrovoljno djelo (tako i Austrija) i da za dobrovoljno djelo i potribno i druge zaposlene djelatne snage.
Ako si ada pogledam, koliko dobrovoljnih ur ljudi u naši krugi djelaju, ja bi preporučila našim političarom, da bi svi morali smanjiti ure, kako bi ukupno djelali 50 uri na tajedan. Neplaćeno dobrovoljno djelo je važno, ali neka bude sprohodano od stručnih plaćenih snag, ke stopr omogućuju ovo dobrovoljno djelo. Ako ta argument ne valja, onda je morebit vrime, da se ljudi zapošljavaju i počinje era strukture. Bar u manjinski krugi bi se ispravila kvota polovičnoga djelatnoga vrimena.