Iz manjinskopolitičke perspektive nam je ov konac augusta, drugačije velika ljetna škulja, doprimio već ča neočekivanoga. Hrvatski kulturni savez u Slovačkoj namjerava isključiti HKD Jandrof, ar se ne drži pravil saveza. Medjutim govori savezna ministrica odgovorna za narodne grupe Claudia Plakolm o austrijskom Savjetu za narodne grupe, da su predsjedniki Savjetov inako uvijek informirani a to u redoviti sastanki.

Dokle zastupnice i zastupniki narodnih grup u Austriji čuda puti čeznu za složnošću u obliku krovne organizacije – isto jako rado u komentarski stupi ovih novin – vidimo sad nažalost na primjeru Slovačke, da se i ovakov „pametan” sistem more srušiti, ako su ljudi uključeni.

U austrijskom Savjetu za narodne grupe sidu isto ljudi, još i ovakovi, ki sami točno ne znaju, kako su došli na ovu poziciju. To ne smi čuditi. Savjet nije demokratsko tijelo, ko se odibira, nego se savjetniki i šakica savjetnic imenuju od Saveznoga kancelarstva polag nominacije odredjenih „većih” društav. Kod sadašnjega parlamentarnoga upita poslanice u Narodno vijeće Slovenke Olge Voglauer ministrica Plakolm nažalost nije odgovorila na pitanje, ki je u zadnji ljeti bio preporučen i potom nije bio imenovan za ov Savjet.

Hakovci bi se mogli probuditi i na ovom mjestu čuda povidati, kako u zadnjoj periodi veljek dvi od trih društav nominirane osobe nisu dostale poziv u Savjetu. Je li stvarno nisu odgovarale potriboćam, kako argumentira kancelarstvo, to se smi preispitivati.

Ovakovih primjerov bi bilo još čuda. Moraju se samo iskati. Austrijski savjet naime štrca od intransparentnosti. Ko društvo je koliko pinez za ki projekt dostao? Je li se je ča najzad platilo? Po ki krite- rija su skraćeni ili odobreni pinezi? Koliko pinez je išlo na ki projekt? To su informacije, ke bi samo smili pogledati savjetnice i savjetniki. Zač oni koč-toč ne prosu ov uvid, je mnogim upitno. Morebit jednostavno zbog toga, ar su bar sve savjetnice i savjetniki u društvenoj kuriji istovrimeno i u kakovoj funkciji u oni društvi, ka konačno dostaju podupiranje za narodne grupe.

A onde je velika kvaka. Ljudi nastaju nenavidni i sumljivi, ako transparentno ne vidu broje, ako transparentno ne vidu protokole i ako znaju, da to ne moru dostati transparentno. A istovrimeno nastaju ljudi – a to vjerojatno još i ne iz čemerne namjere – nemarni, ako znaju, da je bilo kakova kontrola skoro nemoguća.

Kako riješiti ovu situaciju? Trenutno ne vidimo zaistinu uspješne koncepte. U Austriji skoro nije reakcijov na ništ i tomu odgovarajuće se i ništ ne more minjati. Hrvatski savez u Slovačkoj je sa svojom izjavom barem dokazao transparentnost o svojem postupanju. Želja za složnošću je svakako propala.