Po jako zaspanom akcionističkom ljetu, se ov vikend javljaju veljek dvi važne priredbe. Dokle petak navečer počinje Dan mladine u Jandrofu, se u Velikom Borištofu spominja na postavljanje dvojezičnih tablic, glavnoga hakovskoga akcionizma u 1980-i i 1990- i ljeti na Danu mladine.

Svi se spominjamo na legendarnu sliku ondašnjega kancelara Wolfganga Schüssela s flošom na glavi. Pretpostavljam, da si ju danas već ne bi bio dao staviti na glavu. Hakovska predsjednica Silvija Rešetarić ončas nije dohadjala na postavljanje i objavila obrazloženje u Novom glasu – preveć inscenacije. Lidija Novak je prošli tajedan u Novom glasu našla dobre riči.

Nije neka tajna kako je došlo do postavljanja tablic: Po koaliciji Narodne stranke s desnimi slobodnjaki, tribala je Narodna stranka umiriti šokiranu i sankcionirajuću europsku javnost – projekti kot dvojezične table su najednoč bili mogući, još i dobrodošli. Da je ginuli črljeni kancelar Klima zapravo pokrenuo odredbu pred svojim odlaskom će mu morebit isto biti žao, da nije iskoristio ovu mogućnost za pozitivni PR, ar kot znamo, strahi SP-a da će dojti do nemira u Gradišću kot u Koruškoj su bili nepotribni.

Zanimljivo je, da novo goristali CAN, Centar za austrijske narodne grupe sada revitalizira ovu povidajku prilikom 25. obljetnice postavljanje dvojezičnih tablic.

Velikani stare Narodne stranke, sam postavljač Schüssel, bivši predsjednik Nacionalnoga vijeća Andreas Khol i Martha Stocker iz Južnoga Tirola diskutiraju skupa sa Sorbom Julijanom Nyčom, glavnim tajnikom CAN-a Jožijem Buranićem i zemaljskim savjetnikom Heinrichom Dornerom (SP) o narodnosnoj politiki u europskom kontekstu. Bit će jako zanimljivo, ča ćedu biti spoznanja.

Ar iskreno: Nač bi ova spomenpriredba u Velikom Borištofu morala pokazati?

Važno spoznanje bi moralo biti, da se od postavljanja dvojezičnih tablic pred 25-imi ljeti ništ dobroga u manjinskoj politiki nije stalo. Zakon o narodni grupa iz 2011. narodnim grupam nije bio u korist, a zvana toga se ništ spomen vridnoga nije stalo. O proaktivnoj manjinskoj politiki uopće ne smi biti govora.

Zapravo bi tribala biti spoznaja Narodne stranke ali i zastupnika zemaljskoga SP-a ča drugoga: Zalaganje odnosno javni nastup s narodnimi grupami je uglavnom dobro primljeno i dobra reklama za stranke. Ako to ne bi bilo tako, se danas ne bi mogli gizdavo pojavljivati na ovakovi priredba i govoriti o prošli dostignući i poznatoj šarolikosti.

Ne bi ada bila dobra ideja, da po 25 ljeti opet jednoč investiraju (ne samo financijski) u ovakov manjinski projekt? Temov bi bilo dost. Moremo se samo ufati, da će ova diskusija u Velikom Borištofu potaknuti na to.