Petak, 1. jul. na svetak Presvetoga Srca Jezuševoga se je oprostila fara i općina Vorištan na jako ganutljiv na- čin od svojega dugoljetnoga, bivšega farnika prelata Karola Gregorića. Molitvenu uru za pokojnoga je predvodio mjesni farnik Valetin Živković. Lijes prelata Gregorića bio je postavljen u farskoj crikvi, tako da su imali vjerniki mogućnost da se osobno od njega oprostu.
 

Dijecezanski biškup Željezna, dr. Egidije Živković je na Petrovu, 29. junija oglasio personalna minjanja u dijecezi. Do promjenov će dojti i u hrvatski fara. Nove zadaće farnikov ćedu stupiti u valjanost 1. septembra o. lj.
ŽELJEZNO — Farnik Dolnje Pulje i desetnik hrvatskoga dekanata Veliki Borištof, Josip Sabolek je po vlašćoj želji položio funkciju desetnika. Za novoga administratora dekanata Veliki Borištof je imenovan biškupski vikar pater Štefan Vukić, ki je i peljač Hrvatske sekcije Pastoralnoga ureda biškupije kao i superior i farski vikar u Lovreti.

Kad Petar vidi, koliko su rib ulovili u Genezaretskom jezeru, veli Jezušu: „Odstupi od mene Gospodine, jer sam grišan človik.“ Ali Jezuš ne da je odstupio od njega, nego je još jače pristupio k njemu, kad mu veli: „Ne boj se, od sada ćeš ljude loviti.“ Jer je tako, Bog gizdave ponizuje, a ponizne ne uzvišuje. Mi se ne moremo tako diboko poniziti pred Bogom, da se On ne bi još jače ponizio pred nami.

Ova rič dobaviti nam je dobro poznata. Dobaviti se moremo bolesti, gripe i tom sličnomu. Zato u času gripe ne pustu nikoga u bolnicu.
Mnogo se govori o Bogu o vjeri, prodike, vjeronauk, sastanki za odrasle, mladinu, hižnike i drugo. Ali kako se kaže sve ovo nije dosta. Ako predavač, ki govori o Bogu, ne „zarazi infekcira“ slušače, sa svojom vjerom, ljubavom, osvidočenjem, ostane sve u starom. Jezuš je znao infekcirati sa svojim evandjeljem slušače, jer on je sām bio Evandjelje.

VINCJET — Četvrtak, 16. junija su priredili dičje shodišće, pri kom je po prvi put sudjelivao novi dijecezanski biškup dr. Egidije Živković. Na shodišće je došlo 400 dice iz 22 hrvatskih i dvojezičnih obaveznih škol iz cijeloga Gradišća. Pri shodišću su dica konkretno mogla doživiti, ča se cijelo ljeto teoretski uču u vjeronauku, i to put Bogu — je izjavio nadzornik za hrvatski vjeronauk, Štefan Bubić.

BIZONJA — U misecu maju, u Marijanskom misecu, pohodili smo s našimi farskimi savezi Veliki Borištof, Šuševo i Longitolj »Putujuću Celjansku Mariju« u Bizonji u Ugarskoj. Velik broj hodočasnikov otpravio se je 21. maja na putovanje busom iz naših far na ovo hodočasno mjesto kade biva kopija kipa Celjanske Majke Bogorodice — još do velikoga hrvatskoga shodišća u augustu.

Nije to grih, da človik posjeduje, ima zemaljskoga dobra. Bog dao nam je zemlju i rekao, da ju posjedujemo. Zemlja i svako dobro nam je od Boga dano kao dar Božji. Ali nije nam dao zemlju na račun drugih, da neki posjeduju sve, a drugi umiraju od gladi. Imaj zemaljskoga dobra, ali uvijek gledaj i na drugoga, ali ima i on kruha. človik nemore zatvoriti svoje hombare pred drugimi, ki nimaju kruha, nego morao bi je otvoriti. I nek onda bi ispunio Božju zapovid, ka ovako glasi: Ljubi bližnjega svojega kako i samoga sebe.
 

KRTEŽ — Molitva za biškupa i za njegove suradnike se drži svaku 3. nedilju u misecu u hodočasnoj crikvi u južnogradišćanskom Krtežu (Gaas). Farnik Johannes Lehner ki je bio čuvar Marije u vinogradu u Krtežu je pak naprikzeo ovu funkciju. Svaki ki našemu biškupu u molitvi, u ljubavi i u solidarnosti kani pokazati poštovanje, pozvan da dojde na misečnu mašu. Geslo ove maše je Jezuš je glasno zakriknuo: Lazarus dojdi, da je mrtvac oživio. Kakovu moć imaju pastiri, biškupi i farniki i kakovo povjerenje.
 

Jezuš govorio je apoštolom po svojem goristanju: Ne bojte se! U svi vjera najdemo strah, človik se boji, je li kršćan ili pogan. Zač?

Jezuš se je kroz četrdeset dan mnogo puti skazao svojim apoštolom. Onda je otpelja do Betanije, blagoslovi je i uzdigne se u nebo.
Jezuš, Sin Božji, sišao je na zemlju, postao človikom i sada se kao Bogočlovik vraća onamo, odakle je došao, ocu i sjede na desnu njegovu. On Jezuš je sa svojim tijelom proslavio i nas, naše tijelo, da ćemo se i mi na koncu svita, pokazati u nebu, ne nek dušom, nego i tijelom. On, Jezuš kao prvorodjeni vratio se je k Ocu, da nam pripravi mjesto.