Ljubav u poniznosti - piše Joško Preč

Ljubav i poniznost, dvi najmilije riči. Potiče me, da ov članak napišem. Sveta Elizabeta Ugarska je nek za druge živila. Otpovidala je svu diku, a bila je žena grofa od Türingije. Kao još malu divojčicu, dali su ju ovomu grofu za ženu. A po smrti muža se je čisto posvetila nevoljnim, siromahom, najodvratnije bolesnike je ona sama podvarala, zavijala im rane. Stoposto je shvatila tanač Jezušev: Ča ste jednomu od mojih najmanjih učinili, meni ste učinili, a ča niste ovim najmanjim bolesnim učinili, ni meni niste učinili.
Da, svečevati Boga iznad svega, ali Boga nek tako svečujemo iznad svega, da ljubimo ove bolesne nevoljne, kako ih je i Jezuš ljubio, susretao se s njimi, milo mu je bilo ljudstva.

Hrvatski Jandrof u središću pažnje novoga biškupa Egidija Živkovića

Novi dijecezanski biškup Željezna dr. Egidije Živković je 7. novembra takorekuć „službeno“ pohodio Hrvatski Jandrof u Slovačkoj i je tom prilikom blagoslovio novi križ na cimitoru, Dom ufanja u crikvenom parku a je služio i svetačnu sv. mašu na hrvatskom jeziku u koncelebraciji s mjesnim farnikom Jozefom Krupom i farnikom u Gijeci mr. Jončijem Karallom. Tim je biškup Živković jasno pokazao da se u svojoj natpastirskoj funkciji sada i kao biškup želji pobrinuti i za Hrvate u Slovačkoj.

Pripravite put gospodinu - piše Joško Preč

U zimi, kad su zapuhani i snigom zameteni puti, ne moremo iz stana van. Počnemo pute čistit, snig hitat, jer smo izolirani još i jedan od drugoga. Poslidnji prorok u Starom testamentu Ivan Krstitelj kriči: Pripravite put Gospodinu. Ako človik skuči pod terom griha, ne vidi ni van ni nutar sve je škuro, grih mu zame vid, kako će dojti do Boga, do pomirenja sa samim sobom, a još manje do pomirenja s drugimi ljudi.
Grih je najgorja uza, ka človika drži pod ropstvom. Géza Gárdonyi napisao je jedan roman pod imenom: Isten rabjai/ Robi Božji. A koliko romanov bi morali napisati pod imenom: Robi griha. Biti rob griha, to je strašno.

Rod smo izabrani - piše Joško Preč

Jezuš Sin Božji rodio se je zbog nas, da se mi svi rodimo za Boga. Marija rodila ga je svemu svitu, svim ljudem. Rodila se je ljubav na svit i ta ljubav širit će se po svem svitu, do konca svita, da se i mi svi pretvorimo u ljubav na vijeke. U Betlehemu se je ljubav rodila na svit i ljubav dominira i dominirat će i protiv najveće zloće, i nek ljubav more biti pobjednik, jer ljubav je Bog i Boga nigdor nikakova zloća i sva paklenska moć prevladati nemore.

Sveti Miklula i Novoj Gori

NOVA GORA - Došao Sveti Mikula. Kako i svako ljeto je Sveti Mikula 6. decembra na svojem putu kroz zemlju postao i u Novoj Gori i onde pohodio dom ognjogascev. Dobrotvornoga biškupa je primila množina dice, ka su ga jur željno očekivala, ali i njevi roditelji i staristarji kao i prijatelji. Na početku je načelnik a ujedno i zamjenik komandanta, Danijel Neubauer pročitao prigodni tekst, a farnik mag. Štefan Raimann je blagoslovio nazočne.

Marija uzor poniznosti - piše Joško Preč

Na Elizabetin pozdrav Marija ovako odgovara: „Zvišuje duša moja Gospodina, i obradovao se je duh moj u Bogu spasu mojem, ča se je ogledao na poniznost službenice svoje. Nut zato ćedu me od sada blaženom zvati sva pokoljenja.“ Popašćila se je prik brigovlja k teti svojoj Elizabeti. I kad Elizabeta doživi blizinu Marije i Jezuša, koga pod srcem nosi, obradovao se je u nje majkinoj utrobi Ivan i očistio se je još u majkinoj utrobi od istočnoga griha.

Čekanje i išćekivanje - piše Joško Preč

Nekoga mladića čeka svoja obitelj, najavili su im, da je sin na putu i dojti će ove dane domon. Veselju, radosti ni kraja ni konca. Sva obitelj ga čeka kao u transu. Čeka i svega su pipravili, da mu veliko veselje načinju, kad dojde. I bilo je tako, svim domaćim tako i njemu samomu sidu suze radosnice u oku, svi se plaču od veselja. Dug čas ne velu ništa jedan drugomu, jer veselje im zimlje dah, rič, jer pravo veselje se ne dā riču tumačiti, izreći.

Dite, heroj je ljubavi - piše Joško Preč

U 1979. ljetu pohodila je pokojna Majka Terezija u Norveškoj jednu hrvatsku obitelj, ka je stanovala u Oslu uz Dom sv. Jožefa. Velika radost je bila u ovoj obitelji, da ju je Majka Terezija pohodila. Svi su joj htili nešto darovati. Ali na jednoč mali Frank zgine iz hiže i kad se vrati nešto stišće u ruki. Otvori šakicu i nudi Majki Tereziji nešto pinez, ke si je prešporio. Svi su se nasmijali, nek Majka Terezija ne. Rekla je: „Ov dar je veći, nek ta Nobelova nagrada, ku sam dostala, jer ovo dite dalo mi je sve, ča je imalo i to od srca.“ Zato ov naslov „Dite, heroj ljubavi”.