Reklamni slogan „Geiz ist geil!“ je popularan. Osebito sada kratko pred Božići mnogi ljudi išću posebne akcije, povoljne ponude, a prodavaonice je i nudu. Ali veliko je pitanje, je li se zaistinu isplati kupovati onda, kad ponudjači vabu ljude? Kad se dugovanja nudu lakocijenu, se je pri produkciji vjerojatno šparalo. Još i organizacija konzumentov, ka ispituje potrošna dobra (Konsumgüter), i to Stiftung Warentest, opominja, da konzument neka pazi. Testirači su kod mnogih diskontnih produktov našli manjkav kvalitet. Deviza „lakocjenu i kvalitetno“ mnogokrat ne štima. Samo četvrtina svih ponudov je zaistinu kvalitetna. Zato je bolje odlučiti se za kvalitet i uložiti malo već pinez, nego investirati krivo.

Gdo poduzame sve mjere opreza more eventualno prehladu i gripu zadržati za sebe i tako prepričiti da se drugi kotrigi familije ili kolegi i kolegice na djelatnom mjestu dobavu. Kad kašljamo ili kišemo kroz kapljice prenašamo virus putem zraka. Onda se ljudi u našoj blizini moru inficirati virusom. Kapljice, ke su spale na kakovu površinu, moru inficirati ljude, ki su pobadnuli te površine. Rješenje je u običnom prostom rupčacu. Kad kišemo ili kašljamo si moramo pokriti usta i nos. Na ta način ćemo prepričiti, da se infekt prenaša na druge. Jur dica se tribaju naučiti, da u svojem žepu imaju rupčac, koga ćedu hasnovati pri kašljanju.

Za ljude je nepoželjno uz većinski jezik govoriti i manjinski jezik, ako to većina stanovničtva ne odobrava. U zemlji, u koj stanovničtvo prihvaća, da ljudi pripadaju već kulturam, i u koj se to ne gleda kot problem ili stigma, se more razviti zdrav, većslojan identitet. Ljudi, ki su se od malih nog naučili govoriti već jezikov, akceptiraju ljude s drugom kulturnom i jezičnom pozadinom. Oni se ne ćutu napadjeni od onih, ki participiraju u već kulturov. Sporazumivanje med narodi bazira na većjezičnosti, a ne na jednojezičnosti.

Kad dojde Gospodin će sve trapljenje imati konac! Konačno ću počinuti u Božjem krilu i već se neću tribati usiganjati sa svakidanjimi dužnosti, je tenor kršćana, ki iščekuje dolazak Kristuša Kralja. Ali istovrimeno se ga i boji, ar se pita: Ča će mi ostati, a ča će mi se zeti? Ono, ča je zaistinu bitno, ne moremo izgubiti, a to je ljubav prema človiku, bližnjemu. A to su i sva odricanja na hasan drugoga. Ono, ča moremo izgubiti, nije važno, to su prolazna dugovanja. Bilo bi fatalno, vezati se za nje.

U svi vrimeni su se zgubljali jeziki, ali prijelazi od jednoga jezika na drugi su se  prlje-koč protezali prik dužih fazov. Danas se jeziki zgubljaju čisto naglo. U diskusija o umiranju nekoga jezika se mnogokrat čuje, da ljudi dobrovoljno napušćaju svoj materinski jezik. To ne odgovara istini. Neka jezična grupa skoro svenek preuzima jezik druge jezične zajednice na temelju represijov. Kadakoč nisu ugroženi samo jeziki, nego i ljudi, ki govoru te jezike. Oni su zbog hasnovanja svojega materinskoga jezika diskriminirani. U mnogi regija je napušćanje vlašćega tradicionalnoga jezika direktna posljedica formiranja nacionalnih držav s ciljem homogeniziranja stanovničtva u pogledu na jezik i kulturu. To je u prošlosti bio tipično europski beteg, ki se je širio pod geslom „Jedna nacija — Jedan jezik“.

Ptice se u magnetskom polju Zemlje orijentiraju na temelju različnih mehanizmov. Vlašću poziciju neka ptica uz drugo odredjuje zahvaljujući malim djelićem željeza u kljunu. 

Da izumiraju jeziki, mnoge ljude ne tangira, iako je skradnja dob, da se protiv toga poduzamu mjere i da se počnu dokumentirati ugroženi jeziki, med kimi je i naš gradišćanskohrvatski. Jezik je najvažnije sredstvo komunikacije i socijalnih kontaktov. Svaka jezična zajednica po svojem tipičnom jeziku ostvaruje svoju kulturu. Uska povezanost jezika i kulture proizlazi iz tipičnih nazivov, ke neka jezična zajednica ima za odredjene misaone sadržaje, predodžbe, pojme. Kad umira jezik, skupa s njim umira i kultura, u koj je ta jezik (bio) nositelj znanja. Znanstveniki, sociolingvisti, su izvidili, da ljudi, ki su izgubili jezik, kad im ga roditelji i staristarji nisu dalje dali, od trete generacije početo počnu jako trpiti pod gubitkom jezika.

Prlje je bilo potribno črljeno/ črno vino dekantirati uru prlje nego bi je servirali, da bi se pomišalo sa zrakom i da bi buke tako pravo dolazio do izražaja. Danas znanstveniki velu, da nije potribno odčepiti flošu črljenoga/črnoga vina jednu uru prlje nego se servira. Površina vina u vratu floše, ka dolazi u kontakt sa zrakom, je čuda premala, da bi to moglo imati kakove posljedice na promišanje vina sa zrakom.

Prodikom na brigu Jezuš nesrićnjakom ovoga svita obiće sjajnu budućnost, kraljevstvo nebesko. Blaženi su, ki su ubogi u duhu, krotki, žalosni, čistoga srca, miroljubivi, veli on (Mt 5,3-10). Blaženim i srićnim je proglašen on, ki nije obdaren svitskim dobrostanjem. Prodikom na brigu Jezuš daje smisao človičjemu trpljenju. On veli svojim učenikom i svim, ki u njega vjeruju: Blaženi vi siromahi, vi ki gladite i plačete, Božje kraljevstvo je vaše. I tako su Blaženstva izvor ufanja. Blago onomu človiku, ki podnaša boli na ovom svitu, on će biti rehabilitiran.

Ako ste ljubitelj prirode, ki rado opaža živine u naturi, ćete se veseliti s ukrasnimi ribami (Zierfischen) u akvarijumu. Onda naime morete gledati ribe, kako se ponašaju u njevom elementu.