Kad dojde Gospodin će sve trapljenje imati konac! Konačno ću počinuti u Božjem krilu i već se neću tribati usiganjati sa svakidanjimi dužnosti, je tenor kršćana, ki iščekuje dolazak Kristuša Kralja. Ali istovrimeno se ga i boji, ar se pita: Ča će mi ostati, a ča će mi se zeti? Ono, ča je zaistinu bitno, ne moremo izgubiti, a to je ljubav prema človiku, bližnjemu. A to su i sva odricanja na hasan drugoga. Ono, ča moremo izgubiti, nije važno, to su prolazna dugovanja. Bilo bi fatalno, vezati se za nje.

U svi vrimeni su se zgubljali jeziki, ali prijelazi od jednoga jezika na drugi su se  prlje-koč protezali prik dužih fazov. Danas se jeziki zgubljaju čisto naglo. U diskusija o umiranju nekoga jezika se mnogokrat čuje, da ljudi dobrovoljno napušćaju svoj materinski jezik. To ne odgovara istini. Neka jezična grupa skoro svenek preuzima jezik druge jezične zajednice na temelju represijov. Kadakoč nisu ugroženi samo jeziki, nego i ljudi, ki govoru te jezike. Oni su zbog hasnovanja svojega materinskoga jezika diskriminirani. U mnogi regija je napušćanje vlašćega tradicionalnoga jezika direktna posljedica formiranja nacionalnih držav s ciljem homogeniziranja stanovničtva u pogledu na jezik i kulturu. To je u prošlosti bio tipično europski beteg, ki se je širio pod geslom „Jedna nacija — Jedan jezik“.

Ptice se u magnetskom polju Zemlje orijentiraju na temelju različnih mehanizmov. Vlašću poziciju neka ptica uz drugo odredjuje zahvaljujući malim djelićem željeza u kljunu. 

Da izumiraju jeziki, mnoge ljude ne tangira, iako je skradnja dob, da se protiv toga poduzamu mjere i da se počnu dokumentirati ugroženi jeziki, med kimi je i naš gradišćanskohrvatski. Jezik je najvažnije sredstvo komunikacije i socijalnih kontaktov. Svaka jezična zajednica po svojem tipičnom jeziku ostvaruje svoju kulturu. Uska povezanost jezika i kulture proizlazi iz tipičnih nazivov, ke neka jezična zajednica ima za odredjene misaone sadržaje, predodžbe, pojme. Kad umira jezik, skupa s njim umira i kultura, u koj je ta jezik (bio) nositelj znanja. Znanstveniki, sociolingvisti, su izvidili, da ljudi, ki su izgubili jezik, kad im ga roditelji i staristarji nisu dalje dali, od trete generacije početo počnu jako trpiti pod gubitkom jezika.

Prlje je bilo potribno črljeno/ črno vino dekantirati uru prlje nego bi je servirali, da bi se pomišalo sa zrakom i da bi buke tako pravo dolazio do izražaja. Danas znanstveniki velu, da nije potribno odčepiti flošu črljenoga/črnoga vina jednu uru prlje nego se servira. Površina vina u vratu floše, ka dolazi u kontakt sa zrakom, je čuda premala, da bi to moglo imati kakove posljedice na promišanje vina sa zrakom.

Prodikom na brigu Jezuš nesrićnjakom ovoga svita obiće sjajnu budućnost, kraljevstvo nebesko. Blaženi su, ki su ubogi u duhu, krotki, žalosni, čistoga srca, miroljubivi, veli on (Mt 5,3-10). Blaženim i srićnim je proglašen on, ki nije obdaren svitskim dobrostanjem. Prodikom na brigu Jezuš daje smisao človičjemu trpljenju. On veli svojim učenikom i svim, ki u njega vjeruju: Blaženi vi siromahi, vi ki gladite i plačete, Božje kraljevstvo je vaše. I tako su Blaženstva izvor ufanja. Blago onomu človiku, ki podnaša boli na ovom svitu, on će biti rehabilitiran.

Ako ste ljubitelj prirode, ki rado opaža živine u naturi, ćete se veseliti s ukrasnimi ribami (Zierfischen) u akvarijumu. Onda naime morete gledati ribe, kako se ponašaju u njevom elementu.

Važno je dokumentirati ugrožene jezike, ali ne za muzej starih jezikov i za lingviste-čudnjake, nego za gramatiku, za alfabetiziranje i reputaciju jezika. Moguće je revitalizirati još i izumrle jezike. Uspješan primjer za to je hebrejski jezik, ki je u diaspori preživio samo zato, kad je imao pismo. U medjuvrimenu je još i državni jezik  Izraela. Je li neki manjinski jezik more preživiti, ovisi mjerodavno od njegovih govoračev. Oni svoju dicu moraju naučiti to, ča su oni kot bogatstvo jerbali od svojih starjih, materinski jezik. Važno je, neprestano razvijati i modernizirati jezik. A važno je i spoznati, da je jezik nositelj kulture. Ali kultura nije folklor, lipe nošnje i tamburica. Za to, kako manjine moru revitalizirati svoj ugroženi jezik, postoju programi. Jednim od tih programov narod Maori u Novom Zelandu uspješno oživljava svoj jezik. U pripravni škola (Vorschulen) se odrašćeni skupa s pretškolskom dicom uču jezik. Spodobne programe imaju u Sjevernoj Ameriki Hualapai Indijanci u Arizoni: Od čuvarnice do 8. razreda osnovne škole se sve podučava i na hualapai i na egleskom jeziku.

Svaki dan hasnujemo rič ufanje ili ufati se. Mi se ufamo, da će biti lipo vrime, da ćemo ozdraviti, da će se sve obrnuti na dobro. Kad se človik počne ufati po svitski kriteriji, je nesiguran i dvoji, ar zna, da ne more kontrolirati situaciju.

Lingvisti su si složni, da se bogatstvo jezikov na svitu mora očuvati. Svaki jezik, ki izumre, je gubitak za človičanstvo. Je li će se neki jezik očuvati ili je li će izumriti, ovisi i o tom, je li to njegovi govorniki kanu. Človik se u ditinstvu nauči jezik ravno tako kot se nauči hoditi ili grabiti. Ako dica vidu, da starji svoj materinski jezik gledaju kot hendikep u vlašćem socijalnom razvitku, se ona ta jezik nauču samo manjkavo. Izum pisma per se, ali i našega gradišćanskohrvatskoga, je veliko kulturno dostignuće, ar ono bazira na točnoj analizi jezika. Za upeljanje pisma je potribna administrativna kultura, kako hasnovati pismo. Pismo služi za zapisivanje, ali i za konzerviranje jezika. Slove se naime orijentiraju po jezičnom standardu.