Človik si konstruira svoj svit. To tvrdi uz druge znanstv­e­nike i Paul Watzlawick (1921. - 2007.), austrijanski psihoterapeut i komunikolog, ki je u nimškogovorećem podru­čju nastao po­znat na teme­lju svojih pub­likacijov u ve­zi s teorijom komunikacije i u pogledu radikalnoga konstrukti­viz­ma. Jedno od njegovih najpoznatijih djel se zove »Vodič, kako nastati nesrićan/ Anleitung zum Unglücklich­sein«.

Črni čokolad se dobro prod­a­va, ar črni čokolad je zdrav. On sadržava takozvane katehine, ki su dobro za srce. Ka­tehini su jaki antioksidansi, ki prepričuju škodljivi oksidativne procese u cela. Antioksidansi su one supstancije, ke zaustavljaju agresivne pr­o­cese u tijelu i tako su dobra preventiva protiv betegov ra­ka. U laboru su katehini pokazali pozitivno djelovanje na imunski sistem. Katehini pri­padaju grupi flavonoidov. Fl­a­vonoide sadržavaju skoro sve rasline, na priliku u svojem si­menju, ko sadržava masti. Za­to nije začudjujuće da i zrno kakaoa sadržava veliku količi­nu flavonoidov, ada katehinov.

Mi svi poznamo ljude, ki mislu, da svenek imaju pravo. To su oni, ki svenek moraju imati zadnju rič. To su oni, ki sve komentiraju, korigiraju i kri­­tiziraju, a to ča oni velu, mislu ili či­nu, je jedina istina. Kad se fakti mo­ru dokazati, je igrica završena, ali ne postoju za sve indicije.

U misecu maju vjerniki rado jaču marijanske jačke. To ima povijesne korene. Misec maj je posvećen „najlipšoj ženi od svih žen“, se veli. Pretpo­sta­vlja se, da su jur u sridnjem vijeku započele pobožnosti Divici Mariji na diku. U baroku su majuški oltari i maju­ške pobožnosti doživljavale svoj procvat. Ali stoprv od sr­edine 19. stoljeća su se iz Italije počele širiti u cijelu Europu. U 19. stoljeću je ova vrst pobožnosti slišila vjer­skim vježbam i nastala je čvr­sta vjerska tradicija.

Kad kanimo koga batriti, su plitke fraze deplacirane. Danas ćemo predstaviti nekoliko banalnosti, ke ljudi znaju brbljati, kad su perpleksni ili šokirani zbog tuge drugih.

Zač neka ne velimo: „To je jur bilo zač dobro.“ Tim bagateliziramo bol i tugu drugoga človika. Tim mu velimo, da njegov gubitak ili njegova škoda nisu vridni, da se mora žalostiti. Dopustite drugomu imati svoje ćuti. Mi nimamo pravo, da o nji sudimo.

Zač neka ne velimo: „To je bila volja Božja.“ Človik, ki trpi, bi mogao imati ćut, da mu kanimo oktroirati vjeru u trenutku, kad vjerojatno najveć dvoji u Boga, a to nije ugodna ćut.

Človik je hasnovao kvas prlje nego je znao pisati. Iz hiroglifov znamo, da su stare egipćanske civilizacije hasnovale kvas i proces fermentacije za dizanje tijesta, i to još pred 5.000-imi ljeti. Pravoda, onda još nisu znali, zač se tijesto polako diže. Vjerojatno su kemijsko djelovanje kvasa gledali kot misteriozan fenomen. Kvas, ki je spomenut u Bibliji, je bio mehko tijesto, ko se je čuvalo od jedne do druge pečnje kruha. Mali dio toga tijesta se je hasnovao, da se more zamisiti novo tijesto za kruh.

Dijamanti su jur stoljeća dugo simbol za čistoću, vječnost i kot statusni simbol zakorenjeni u kultura širom svita. Ta status si je dijamant zaslužio zbog svojih fizikalnih svojstav, ka su ljudi jur zdavno prepoznali. To su nevjerojatna tvrdoća, postojanost, rijetkost, visoka prozirnost i bistrina ovoga minerala. 

Ali dijamant nije vječan. Moremo ga lako zničiti, premda je najtvrdji mineral na Zemlji. Ako udrimo po njem bačićem, će puknuti ili se zmrviti. 80% od ukupno iskopanih dijamantov se hasnuje u industriji, a samo 20% dost visokoga kvaliteta za izdjelivanje nakita.

Sirotice, ljubičice, jaglaci, rožine latice i drugo cvijeće se kandiranjem pretvara u slatku dekoraciju na torta ili kot dar dragoj osobi. Najbolje je, da tu dekoraciju moremo pojisti.

Prlje nego počnemo kandirati, ćemo latice pažljivo oprati i im se dati osušiti. Istući ćemo bjelance u snig i kistom/ pinzlom tanko premazati suhe cvijete. Zatim ćemo pažljivo posipati latice cukorom u prahu, koga smo prosijali kroz sito. Višak cukora ćemo otresti i ostaviti cvijet, da se suši nekoliko uri.

Protuliće prirodi vraća lipotu i šarenilo, dobre duhe i lipe cvijete, ki su raštrkani po loza, sinokoša i vrti. Na kraju duge zime žarko iščekujemo protuliće. Kadakoč rado posežemo za različne čaje od cvijetov, ki su cvitali u pro­tuliću. Neke cvijete hasnujemo i u kulinarstvu, da obogatimo ukus jilišev ili da dekoriramo slastice.

Za dijamante je dosad valjala jednostavna formula: Čim jasnije svitljucaju, tim dragocjeniji su. Osebujni egzemplari iz australskoga rudnika Argyle su svitloružasti i čuda dragocjeniji nego obični, ar su jako rijetki. Ča se tiče cijene, se moru miriti s Rolls-Royceom.

Svako ljeto se oko 60 ovih ekskvizitnih kamenov u črni  škatuljica šalje u Perth, Hongkong, London, New York i Genf, kade se licitiraju na aukcija. Cijena je u prispodobi s običnimi dijamanti ogromna. Jednokaratni ružasti dijamant, ki je težak 0,2 grame, je momentano vridan 315.000 eurov u prispodobi s bijelim, ki stoji „samo“ 15.000 eurov. Uzrok za to je, da je hautevolee svita za sebe otkrio te precioznosti. Promiji kotno Victoria Beckham ili Jennifer Lopez se kinču s takovim nakitom. Poželjenje svitske šikerije za ružastimi dijamanti raste u toj mjeri, u koj raste njeva cijena. Svoju osebujnu farbu dijamanti imaju zbog nepravilnosti molekulov ugljika (Kohlenstoff).