Hrvatsko štamparsko društvo ima novu, opširnu knjigu, kom se more gizditi. „Hrvatske novine kroz stoljeća“ se zove knjiga, ku imaju zahvaliti pred svim Petru Tyranu. Bivši glavni urednik Hrvat- skih novin smatra knjigu, ka rasvitlja i njegovo 40-ljetno djelovanje, svojom ostavštinom. Tomu odgovarajuće puna je bila dvorana u krčmi Gregorić prošli petak, kad su Štampari predstavili ov debeli zbornik člankov. U svetačni govori su čuda puti pale sljedeće riči: Prošlost i budućnost.

O prošlosti je važno reći sljedeće: Dužička je. Mi smo sada u 115. ljetu izlaženja, skoro prez prekidov, a ovi prekidi su bili prisiljeni. To je posebnost. Rado velimo, da smo najstarji tajednik u panonskom prostoru. To je vridnost i važno je, da je to vidljivo očuvano u obliku ove i bogato ilustrirane knjige. To je i mali podsjetnik za nas, ki djelamo u novina, da ne zabimo ovu dužičku prošlost. Kad djelate u novina, nastaju Hrvatske novine svakidašnjica i to zaistinu skoro sedam dan u tajednu. Ali ako čitate ovu knjigu, ako čujete sva ta različna mišljenja, onda Hrvatske novine nastaju opet to, ča su, prava rijetka posebnost.

Govori prošli petak su se kružali okolo velikoga jerbinstva, teške odgovornosti i jakoga pritiska u borbi za opstanak Hrvatskih novin i tim i hrvatskoga jezika. Hrvatske novine naime transportiraju pisanu rič, djelomično odredjuju jezični put i živu naravno od toga, da je drugi čitaju na ovom jeziku.

Nad nami čuda puti visi Damoklov meč u pogledu na asimilaciju gradišćanskih Hrvatic i Hrvatov. Razgovorni jezik, mediji, ponuda na hrvatskom jeziku, obrazovanje na hrvatskom jeziku i tako dalje – sve to je povezano jedno s drugim. Čim se minja jedan od ovih čimbenikov, minja se i sve drugo. Hrvatske novine imaju u ovom sustavu svoju ulogu: Našim djelovanjem podupiramo, informiramo, motiviramo, povezujemo, osvišćavamo i koč i podučavamo štiteljice i štitelje. Gdo se zanima za hrvatsku rič, ta more u Hrvatski novina najti vridan izvor.

Ali ta sustav ne živi samo za Hrvatske novine. Kao eko-sistem tribaju novine podupirateljice i podupiratelje od kih se novine opet hranjaju. To su ovi, ki aboniraju novine i svojom pretplatom pinezno podupiraju djelovanje, a to su ovi, ki pomažu, ada pišu onda, kad nam manjka znanje ili djelatne snage. To su ovi ljudi, ki organiziraju hrvatske priredbe, ki pišu knjige o hrvatski tema ili komponiraju jačke. A koncem konca su to i ovi ljudi, ki preporučuju naše novine drugim, daruju pretplate ili nas zagovaraju pred političkim zastupničtvom. Sve to je potribno, čisto po skoro prastarom geslu: Sloga je moć.

Ako se ov cjeloviti sustav održava, onda nam je lagak posao. Onda je naša odgovornost „samo” sprohadjati i komentirati dogodjaje i pisati o nji. Sve druge zadaće su povezane s drugimi.