S Käthe Sasso smo izgubili jednu od zadnjih živih svidokinj NS-terora, a ujedno i jednu od rijetkih gradišćanskih Hrvatic u otporu. Stopr prošli petak je u Borti bila premijera predjelane izvedbe „Posvećujem svoja sjećanja ljudem ovoga svita”. Život Käthe Sasso je onde portretiran kao trizni pročitani protokol, ki se dugo zavuče pod kožu. Čim se pojavljuje Sasso na velikom platnu su emocije još čuda veće. Sasso je za prvu izvedbu 2018. ljeta dala opširan intervju Petru Wagneru i Joški Vlašiću. Kakov vridni izvor za budućnost.
„Ubite me, neću ništ uvaditi”, ova rečenica Käthe Sasso ostaje u glavi. Odzvanja još dugo u pameti, ar je znak jakoće, odlučnoga stava i solidarnosti još jako mlade žene. Käthe Sasso je s 19 ljeti jur preživila različ- ne uze i koncentracioni logor u Ravensbrücku. Tim je ona vjerojatno i zadnja generacija, ka je zaistinu doživila strahote i neljudskosti koncentracionih logorov.
U 1990-i ljeti se je počela angažirati kao svidokinja vrimena i je ovako pohadjala bezbroj škol. Prije toga, rekla je druga hrvatska borkinja u otporu, Hanna Sturm, nije bilo moguće govoriti o tom, ča je milioni ljudi doživilo u koncentracioni logori širom Europe. Ljudi da nisu vjerovali, a žrtve toga terora su popustili i mučali. To je bila falinga, rekla je Hanna Sturm.
Svidoki vrimena su bili vrlo važni za razumivanje nacionalsocijalističkoga režima. Svidoki vrimena su bili u stanju približiti to vrime i sve to neizrecivo svojimi peršonskimi povidajkami. A svidoki vrimena su bili važni, da se ne zamuče i zatiška. Agirali su kao dodatno duševno spoznanje. Tako se je Käthe Sasso konstantno zalagala za spominak otporne grupe 40, od kih je veliki dio bio odrubljen u uzi na Marzinplatzu.
Pogled na današnju situaciju, s nemilimi boji u bliskom susjedstvu, različnimi konflikti i nestabilnosti i manjkajućom solidarnošću, zapravo izaziva već onih ljudi, ki se zalažu za svoje stave, za slobodu i demokraciju i ki punim osvidočenjem hrabro moru reći rečenice kot je je rekla Käthe Sasso.
Današnja situacija po svitu je tužni znak toga, da bi već ki tribao svaki dan svojega vlašćega svidoka vrimena, ki tako dugo ponavlja strahote, dokle će i najvećemu oportunistu ostati u pameti i morebit uticati na njegovo ponašanje.
Solidarnost i ljudskost su važni stupi, ki moraju biti čvrsto usidreni u glavi svakoga i ki bi morali biti cilj svakoga društva.
Smrt zadnjih svidokov vrimena ne smi nastati konac spominjanja. Nasuprot, njihov žitak, kako ga je živila Käthe Sasso, neka bude nalog i inspiracija za mladje generacije da obdržava ovo spominjanje i da uskoči i preuzeame djelovanje ove generacije borkinj protiv NS-režima, kim imamo zahvaliti današnje blagostanje.