Postoju ove dugoročne želje, ke se ljudi jedva poufaju izreći, ar znaju, da ćedu biti teško izvedive, predrage ili da nije prave institucije za ov posao.

I gradišćanske Hrvatice i Hrvati imaju ovakove želje, kade se ne zna točno, je li ćedu se koč u potpunosti moći realizirati. Takova jedna je na primjer želja za skupnom stručnom bibliotekom ili barem aktualnom bibliografijom, ka se pelja stručno i redovito. Ove želje su se pojavile i opet nedavno u Hrvatski novina. Sad se kot izgleda ča giblje (vidi str.3). Pomoću Euregio podupiranj kani nositelj projekta HKD na čelu s peljačicom projekta znanstvenom bibliotekarkom Karin Karlić sastaviti ovakov katalog „hrvatske biblioteke”. Vrlo važan i jur duga ljeta potriban projekt. Sad bi se sada jur morali zalagati, da će se ova (digitalna) hrvatska biblioteka i po istekanju financiranj od- nosno projekta i dalje peljati.

A ovde se skaže problem djelanja u projekti. Ča je dobra mogućnost, da se jednoč ča pokrene i spravi u pravi smir, se čuda puti koči na tom, da za dugoročno podvaranje nije mogućnosti i financiranja. Sad bi se moglo reći, da imaju društva kot su to HKD i drugi inako zaposlenike. To je istina, ali za stručno podvaranje bivših projektov u tom djelatnom vrimenu i profilu nije vrimena niti mjesta.

Spodobnu dugoročnu želju je u nedilju pri spomen-priredbi za Käthe Sasso sprogovorio povjesničar Gerhard Baumgartner. (Još) fali točna i cijela lista žrtav Nacionalsocijalizma kot i popis onih, ki su bili u otporu. Polag Baumgartnera je to bilo kih 100.000 ljudi gledeć zapisov Gestapoa. 9.000 ljudi je poginulo zbog toga otpora. To da je uglavnom bio livi otpor, bilo je i otpora iz drugih grup. Baumgartner je koristio priliku, da navede par osob iz gradišćanskohrvatske zajednice, ke su bile u otporu i/ili žrtve Nacionalsocijalizma. Potpunu listu odnosno potpuno istraživanje o tom i ovde opet nije. Ki bi to mogao činiti? Jako ambicionirani študenti, ki ne kanu „samo“ zgotoviti študij. Ovo bi bio srićni slučaj, ali ne slučaj u koga bi se tribali poufati, iako to moremo pravoda natuknuti. Zapravo bi ovo bio posao znanstvenikov, onih u stalni zaposljenji velikih institucijov. Kako te zadobiti? To je veliko pitanje. Konačno forsirati svoj vlašći institut s pravimi znanstveniki? Mogućnost, ali jako drago. Koncem konca triba za proučavanje gradišćanskih Hrvatic i Hrvatov različne stručnjake (jezikoslovci, sociologi, antropologi, povjesničari, politologi itd.).

Ča ada s našimi dugoročnimi željami? Morebit za početak napisati skupnu listu, poredjenu po važnosti. Ovu listu triba objavljivati, tirati na svi priredba, ponavljati u vlašćem društvu i forsirati na svakom mogućem odgovornom mjestu. Dugoročne želje su važne i potribne, ako se samo mali dio ostvari, učinjen je jur veliki korak.