Konačno je sada poznato o čemu se jur misece dugo sumlja i gata: dijecezanski biškup dr. Egidije Živković je na Petrovu, 29. junija oficijelno objavio, koga od svojih duhovnikov će kamo premjestiti i gdo mora odakle projti i kamo će dojti i na ku faru s 1. septembrom ovoga ljeta.

Triba nam je kao svakidanji kruh, jer potriban nam je pinez, novac, da nam dojde svakidanji kruh na stol. Ali novac nije sve, osebujno novac nije i ne more biti naš bog. Znam u ništa drugo i u nikoga nisu ljudi tako zaljubljeni, kot u novac. Judašu bilo je trideset srebrnjakov draže, nego Jezuš. A koliko je ljudi na svitu, kim još i trideset srebrnjakov nije vridan.
 

Po dugom času gradišćanski Hrvati imaju opet novoga duhovnika, Marka Mogyorósija (25). Petak, 22. junija ga je u katedrali u Juri posvetio biškup Lajos Pápai. Koljnofac Mogyorósi je bio zaredjen za dijakona, bogoslova u Ðakovačkom sjemenišću. Pred tim je bio školar benediktinske gimnazije i student teologije u Juri. Velika množina vjernikov je bila nazoči  pri ovom svetačnom crikvenom aktu u jurskoj katedrali, kade su tri drugi bogoslovi bili posvećeni. Svoju mladu mašu je služio nedilju, 24. junija u hodočasnoj crikvi u domaćem Koljnofu.

STINJAKI — Na poziv židanskoga farnika Štefana Dumovića 9. junija, u subotu kih 360 vjernikov se je ganulo na put iz Ugarske (Sambotela, Bizonje, Prisike, Kisega, Čeprega, Petrovoga Sela, Plajgora, Narde, Gornjega Četara, Hrvatskoga Židana i Koljnofa). Dvi grupe su paralelno rano u peti krenule pišice u Stinjake.

Pisao sam jednoč o tom, da se mora duhovnik sve već baviti s Bogom dobrote i ovu Božju dobrotu glasiti svitu. Ali kad ga pita mladenac, ča mu je činiti, da zadobene život vječni, on mu odgovori: Drži zapovidi!
 

I majka ditetu ne govori u savršenoj ljubavi prema Bogu i ljudem, nego počne sa zapovidi i zabranom: To i to učini, a to i to nesmiš činiti! Ne moremo se ponašati kao dite, ko misli, da će mi majka oprostiti. Da oprostit će ti, ali ukarat će te i reći ti: da mi toga ne činiš! 

Kako je Jezuš odlikovao Samaritance, očituje se kao Mesijaš jednoj ženi Samaritanki na Jakovljevom zdencu za Židova pravdoznanca kao ki je pao u ruke razbojnikov. Pošalje pred sobom dva učenike, da mu u jednom gradu Samaritancev pripravu mjesto, da počine, prenoći. Ovi ga odbiju, jer je na putu prema Jeruzalemu. A kako bi bio usrićio one, ki bi ga bili primili. Kakov doživljaj bi bio za one, kade je Jezuš prenoćio. Bio bi dao i njim od svojega mira, veselja, ljubavi, ali ovi su ovu veliku šansu odbili.
 

U Empire sali Dvorca Esterházy prof. dr. Štefan Geošić je kanio informirati hrvatsku javnost u Gradišću i u susjedstvu, koliko ima još neobjavljenih vjerskih knjig — iako su jur prevodjene na gradišćanskohrvatski. Pred brojnom publikom je akademik Nikola Bnčić držao laudaciju na prof. Geošića i njegovo prevodilačko djelovanje.

U sljedećem donašamo drugi dio Benčićevoga referata:

Jezuš rekao je svojim, uvijek će biti siromahov med nami, tako i bogatušev. Bogatstvo nije grih, tako i siromaštvo ne. Ali nastane grih, ako bogatuš pred siromahom zatvori vrata. To je učinio i ov bogatuš o kom jedno evandjelje govori. Oblačio se je u purpur i svilu i gostio se preobiljno, a za siromaškoga Lazara nije imao još i mrvice kruha. Mrvice padale su iz stola, ali još i te mu mi nije dao. On leži pred vrati na smrt bolestan i još mu se ni smilovao.
 

P. Maksimilijan Kolbe je sidio za jako uskimi vrati, kad je svoj život ponudio za jednoga svojega domoroca, oca, ki je imao 5 dice. Sidio je za jako uskimi vrati i čekao sigurnu smrt. Koliko je ljudi, ki se trsu projti nutar kroz uska vrata, ka u nebo peljaju. Zaman smo bili gosti i najpreštimanijih crikvenih dostojanstvenikov, ako smo nek jili i pili š njimi, ali nismo s njimi trpili. Zaman smo se gostili kod njih, ako mi nismo pogostili druge, gladne, uboge, siromahe.

Dugoljetni farnik u Klimpuhu i nekadašnji nadzornik za hrvatski vjeronauk u Gradišću, prof. dr. Štefan Geošić pozvao na prezentaciju i informaciju s naslovom »25 ljet u službi Biblije«. Pod geslom „neka se zna“ je prezentirao prijevode na gradišćanskohrvatski »Staroga teštamenta«  i »Novoga teštamenta« (predjelan), uza to i »Lekcionare« (od Rima aprobirane) i »Lekcionare« (neaprobirane). Kroz program je peljala Ana Šoretić, laudator je bio akademik dr. Nikola Benčić; nastupio je Crikveni zbor Klimpuh, pjevačica Marija Herceg-Lentsch, pijanist Robert Kovács i Tamburica Klimpuh (petak, 25.