Papu Franju, isusovca (jezuita) iz Buenos Airesa, kardinali su izabrali u srijedu, 13. marca u petom krugu glasanja oko 19 uri. U nastavku su neki zanimljivi detalji o Jorgeu Mariu Bergogliou, ki je kao kardinal izbigavao rezidenciju i luksuz. Živio je u malom stanu (Wohnung) i koristio javni prijevoz. Novi poglavar Katoličanske crikve, 266. papa po redu, glasi kardinalov je postao Argentinac, nadbiškup Buenos Airesa Jorge Mario Bergoglio (76). Novi papa je izabrao ime Franjo po Franji Asiškom.

BEČ — Biškupu Egidiju Živkoviću su za njegove zasluge u vezi s povezivanjem narodnih grup u Gradišću pri Balassi-maši subotu, 26. januara u Štefanskoj crikvi u Beču dodilili »Balassi-medalju«. Ovo je jedno od najviših ugarskih odlikovanj za posredovanje kulture i jezikov. Medalju su dodilili Ugarsko veleposlanstvo u Beču i Društvo ekonomske interesne zajednice Ugrov u Austriji.

Svetačnu trojezičnu Božju službu — hrvatska jačka odnosno prošnja, ku je čitao dijakon mr. Vili Jandrišić — na spomen desete obljetnice proglašenja Ladislava Batthyány-Strattmanna blaženim, predvodio je 22. januara dijecezanski biškup dr. Egidije Živković uz nazočnost već od 20 svećenikov i dijakonov, članov obitelji Batthyány-Strattmann, časnih gostov kao i mnoštva naroda. Tako je bilo došlo i puno vjernikov iz Gijece odnosno Madjarske.

Usred velikih zgradov, palačov negde zdola na zemlji u nevidljivom kutu u štali stoji jedna nepoznata divojka iz Nazareta i muž drivodjelac uz jedne jaslice, u ki malo Dite komucka. Ovo dite je nigdor drugi, nego sin Božji. Jezuš, Spasitelj svita. I ovo je najlipši svetak človičanstva.
Pred ovim Ditetem prignu koljena pastiri, mudraci, andjeli i mi svi. I ča je najčudnije, od ovoga maloga Diteta čeka pomoć vas svit. Ne bi bio spašen, srićan, miran zadovoljan i živio bi bez straha, mržnje, nevolje.

S koncem ljeta, dakle s 31. decembrom 2012. je odstupio generalni vikar Dijeceze Željezno, Georg Lang. Njega provizorno nasljedjuju peljač Hrvatske sekcije, pater Štefan Vukić, László Pal kao i Michael Wüger. Kako je rekao Georg Lang on polag vlašće želje predaje funkciju generalnoga vikara, u koj funkciji je zastupao biškupa Egidija Živkovića. Uza to je bio nadležan za upravu Dijeceze i izdavač crikvenih novin, tajednika Martinus. Položio je sve ove zadaće.

U poniznosti do štale betlehemske, k najponiznijemu, malomu Bogu. Mali Jezuš dojde u štali i na svit, da ispelja človičanstvo iz štale griha. Ta štala simbolizira i našu dušu, srce, ko zna biti odurnije i od štale. U štali nima griha, ali srce človičje se zna preobraziti iz ditinje čistoće u vonjavu močvaru. Dojde na svit u štali, da ju očisti, štalu našega srca.

S veseljem se spusti u svaku grišnu dušu, ka je pripravna i dopušća Bogu, da nam dušu očisti od sve zloće. Toga maloga Jezuša pozdravljamo na Božiće, ke je došao da oduzima grihe svita.

Advent je, pripravljamo se na dolazak Otkupitelja svita. Prignimo glave pred njim u poniznosti, kako je i On prignuo glavu pred nami do tla i tako prao noge apoštolom. Poniznost, početak našega obraćenja.

Božić je uvijek živ u onom človiku, ki vjeruje. Ljubav Božja i njegova velika poniznost se ne da zaboraviti nikad. Bogočlovik se rodi na svit kao najveći siromah u štali. Nigdir drugdir nije bilo mjesta za njega, za toga, koga je vas svit.

Tukeću Marija i Jožef na vrati gostione, ali za ovako pomilovanje vridne došljake nima mjesta. Pomislimo, kad bi i nas neko poslao ispred svojih vrat nek zato, kad smo siromaški, a upravo siromahe bi morali primiti najprvo, jer su siromaški, pomilovanja vridni, ali s malim Jezušem nima pomilovanja.

I otpravu se Marija i Jožef med polje, da si kade utočišće najdu. I nek samo štala i živine su je primili. Kako velika bol je mogla biti u srcu Marije i Jožefa, ni bilo ni svitla u štali, i morali su si mjesto napipati, tlo, na kom su počinuli.

Na pitanje, gdo je kršćan, pokojni engleski kardinal, Newman je ovako odgovorio: Takov človik, ki čeka! Ovu rečenicu moremo još dopuniti tom mišlju: Kršćan zna koga čeka.

Kad se človik hoće ostaviti griha, išće načine, kako je odbaciti od sebe. Grih je grih, i bar ga tako tajiš, on je i ostat će grih. Grižnja dušnoga spoznanja nikad ne prestane u oni ljudi, ki u grihu živu, bili oni kršćani, pogani ili primitivci u Afriki negdje u dibini loze. Svaki človik nosi u sebi želju, hoće biti srićan, blažen, a u grihu mu se to ne ugoda. Spovidaju se na svoj način svi ljudi, svi narodi. Spovidaju se jedan drugomu, onda opet u nekoj špiji, u dub i na druge načine. Ali svi se hoću ostaviti griha, kad im se pojavi dužno spoznanje i je opominja, grize.

Nima poroda bez boli, tako nima bez boli ni preporoda u Crikvi. 1959. ljeta je proglasio Papa Ivan XXIII. koncil. Bilo je to nadahnuće od Boga. Kako je on sām rekao, on je bio prvi, ki se je prestrašio ove misli. Proglasio je nešto, ča zapravo ni on sām nije znao, ča će to biti. I zato, kad on sām nije znao, ča se to u njem dogadja, ovo nadahnuće, moremo biti sigurni da je došlo od Boga.

Ali od koncila je jur prošlo mnogo ljet. Svi smo čekali ča velikoga, ča će se sa svitom dogoditi, ali ništa, vjera ne da se zdiže, nego suprotno, propada.