Zač je dobro manjini očuvati jezik?
Kad neka zajednica ostaje prez jezika, ona zanimi i izgubi svoj kulturni identitet. Svejedno je li je gdo dobrovoljno ili prisilno napustio svoj jezik, gubitak socijalnoga identiteta človik doživljava kot udarac. U nekom pogledu je svenek uključeno potlačiva­nje. Oni, ki su si zadržali jezik u manjini, obi­čno atakiraju one, ki su ga napustili, i tako počinje polarizacija. Polarizacija pogor­šava kontroverze med pripadniki manjine, a obadvi strani su doživile škodu. To se odigrava i u gradišćanskohrvatskoj za­jednici.

Tipično za gradišćanskohrvat­ski manjinski jezik u Austriji je, da u jezičnoj zajednici ne postoji

● jednojezičnih ljudi
● da ga u javnosti ljudi kumaj hasnuju
● da se još kumaj tradira iz generacije u generaciju
● da mjerodavni gradišćansko­hrvatski ma­­njinski organi ne akceptiraju kodificirani oblik jezika.

Gradišćanskohrvatski jezik je nacionalni varijetet, ar

Človik more komunicirati pozitivno i negativno, kad hasnuje odredjen jezik. Danas ćemo se baviti ko­mu­nikacijs­ki­mi karakteristikami.

Pravilnost jezika
Kad govornik pravilno govori, omogućuje komunikaciju. Kad on govori kot je prepisano i poštuje jezične nor­me, on signalizira pripadnost is­tomu jezičnomu kolektivu. Govornik, ki vlada standardnojezi­č­nom normom, svidoči o visokoj jezičnoj kulturi i izobrazbi.

Učitelji, novinari i pisci se ne zgledaju na gradišćansko­hrvatski kodificirani jezik. Kodificiran je u Rječniki, Gramatiki i Pravopisu. Jezični savjetniki zvana jezičnoga ABC-a, ki postoji na web-stranici ZIGH-a (www.zigh.at) ne postoju. Iak­o recimo učitelji, novi­na­ri i pisci znaju za Gramatiku, se kumaj držu zakonov, ki su zapisani u Gramatiki. Kvalitetna izobrazba u jeziku fali. Zato jezični laiki ne vidu važnost i vridnost standardnoga jezi­ka i potriboću ko­rek­t­noga izražavanja.

Jezična zajednica, ka poštuje norme standardnoga jezika u javnoj pisanoj i govorenoj komunikaciji, ima jezičnu kulturu.

Pretpo­stav­ke jezične kulture su:

1. pouzdani normativni pri­ru­čniki
2. školovani govorniki, kim je svisno da se standardni jezik triba učiti i njegovati
3. jasna jezična politika.

U Znanstvenom institutu Gradišćanskih Hrvatov (ZIGH) se je pred 11-imi ljeti pojavila gradišćanskohrvatska znanstvena Gramatika. Zač se pak na teksti, ki se da­nas publiciraju, ne vidi po­zitivan efekt na jeziku? Ili moremo zna­m­­­­da­­­­ pitati, zač oni, ki produciraju tekste, ne kultiviraju jezik u skladu s postojećom Gramatikom?

Gradišćanskohrvatska društva ne kultiviraju jezik. Momentano se ni u Znanstvenom institutu Gradišćanskih Hrvatov (ZIGH), u kom je pred 11-imi ljeti nastala »Gramatika«, jezik ne tretira kot glavni nositelj gradišćanskohrvatske kulture. ZIGH je pred 20-imi ljeti utemeljen s ci­ljem razvijanja jezičnoga korpu­­sa. Danas jedino projekt „Online-rječnik“ ima u fokusu jezik. Država Austrija Institutu nije nare­d­i­la, da se ima skrbiti za je­zik. I tako je ZIGH jedno od mnogih dru­štav, ka se posve­ćuju kulturno­za­bav­no­mu žitku.

Jezična politika u većjezičnoj državi regulira odnos jezikov med sobom, njev status i njevu funkciju u društvu. Jezična politika more služiti čuvanju ne­ke jezične zajednice, ali ona more i potlačivati jezičnu manjinu, ako joj ograničuje hasnovanje manjinskoga jezika kot je to slučaj s gradiš­ćan­skohrvatskim u Aus­tri­ji. Nijedan Gradišćanski Hrvat ne more pojti ta­ko jednostavno na pla­cu i se pominati po hrvatsku. Dandanas si svaki premisli, je li je dostojno hasnovati hrvatski jezik.

Prez riči nijedan ne moremo nijednomu ništ povidati o sebi. Prez riči ne moremo ništ doznati o ničemu. Rič je sve i po riči je sve. (slobodno prema kroatistu i prevoditelju Tomi­sla­vu Ladanu, „Ži­vot riječi“, 2009. ljeta).

Kako se planira jezik?
Planiranjem jezika se rješavaju jezični problemi. Jezik se standardizira i kodificira, odredjuje mu se ortografija i oslobadja se tudjih elementov i onih, ki mu škodu.

Država Austrija se pasivno ponaša u pogledu na izgradjiva­nje i jačanje gradišćanskohr­vat­skoga jezika. U medjuvrimenu pripadniki gradišćan­sko­hr­vat­ske zajednice masivno napuš­ćaju jezik.

Razvitak jezika se more i forsirati
Države, ke su sklone svojim manji­nam, su za očuva­nje njevih manjin­skih jezikov implementirale ustanove za jezično planira­nje (Sprachplanungsbehörden). Te institucije ima­ju zadaću izgradjivati jezik. Jeziki, ki su jako profitirali od takovih institucijov, su katalonski, ba­skijski i velški.