Glavna misao lijenosti pos­t­o­ji u tom, da bi radje djelali nešto, ča mi sami kanimo, ne­go da djelamo nešto, ča mora­mo. Morebit sanjarimo o tom, kako ništ ne djelamo, dokle recimo sidimo za pisaćim stolom, dokle kuhamo na veži, d­okle se mučimo na vrtu i dokle se natežemo pri čišćenju stana. Da bi imali vrimena za uživa­nje lijenosti, moramo čim brže udjelati to, ča nam je zapovidano.

Indijski sos, koga pišemo po englesku „chutney“, ar su ga Englezi iz Indije donesli u Europu, je aromatičan, slatko-kiseo, ali koč i oštro-pika­n­tan umak indijske kuhinje. Chutney more biti tekuć, kre­mast ili po konzistenciji spodoban pireu. U Indiji postoju varijacije s malim posiklja­nim sadjem ili povrćem. Fri­ško načinjen chutney se drži nekoliko dani. Ali uzus je, da ga konzerviramo u stakaoci.

Fali nam energija i volja, da obavljamo svoje zadaće. Lije­ni smo. Znamda nismo dost motivirani, kad ne vidimo smisao za naše djelo. Smisao moremo najti s mudrimi ci­lji. Za to je potribna motivacija. Čim imamo cilje, je moramo povezati s pozitivnimi ćuti. Pozitivne ćuti nam jačaju vo­lju. Potribno je i vizualizirati svoje cilje. Vizualiziranje zn­a­či, da si predstavljamo scenu na kraju, kako smo dostignuli rezultat i kako smo srićni i olakoćeni.

Nemoguće je na dvodimenzionalnu kartu projicirati tr­o­dimenzionalne prostore ta­ko da ne bi iskrivili podatke. Ne­moguće je i to da Zemaljsku kuglu predstavimo na ravnoj površini, a da štimaju relacije.

Problem je u tom, da karte prikazuju veće ona područja Zemaljske kugle, ka su daleko od ekvatora. Tako zemlje i kontinenti u cona umirene klime izgledaju veće nego su zaistinu. Na priliku je Gren­land prikazan tako veliko kot Afrika, iako je površina Afrike skoro 14 puti veća ne­go Gren­land. Alaska je prikazana spodobno veliko kot Brazilija, a Brazilija je oko 5 pu­ti veća nego Alaska.

Svako ljeto se brojni turisti iz cijele Europe autom otpravu na putovanje do svojih najdražih ljetnih destinacijov. Lani su se cestov­nim putem u inozemstvo od­vezli 42% Europejcev. Od njih je 65% pu­tovalo autom ili drugim motornim vozilom. Da su pu­tovanja ljeti ri­zik, kažu is­pi­tivanja.

Skoro tretina kvarov i tehničkih pro­blemov s auti se dogadja na putu pre­ma ci­lju. Poznata je i činjenica, da se većina prometnih nesrić dogodi u tepli ljetni miseci, ar vozači ljeti manje gledaju na sigurnost u cestovnom prometu nego zimi.

Voda je sastavni dio človi­č­jega organizma. Ako ne pijemo dost vode, se u našem tijelu počnu dogadjati neobične pro­mjene, ke nam škodu. Kad je vani vrućina od 30 Celzijevih st­u­­­pnjev i kad je ta­ko sparno, da ne mo­re­mo normalno od­sa­pati, najvolimo po­se­ći za stak­lom vo­de ili so­ka s mnogo le­da, da bi se ohla­di­li. Ali znan­stveniki opo­minjaju na to, da hladna voda tijelu tako brzo ne daje vlagu. Zato bi po vr­u­­ćini tribali piti vodu ili soke sobne temperature. Nje organizam brže apsorbira. Gdo pije ledene piliše, se more nazimiti premda je vani vruće. Piti vodu sob­ne temperature poboljšava probavu po objedu.

XXX. Olimpijske igre su bile u Londonu 2012. ljeta. XXXI. Igre održat ćedu se u Rio de Janeiru u Braziliji. Bit ćedu svetačno otvorene 5. augus­tuša, a zatvorene 21. augus­tuša. I paraolimpijske igre će­du se održati onde, malo ka­s­nije, i to od 7. do 18. septem­bra ovoga ljeta.

Olimpijske igre potiču iz antičke Grčke i su se održavale na diku boga Zeusa. Danas su te Igre medjuna­rod­na naticanja u mnogo­brojni šport­ski disciplina, ljetos po prvi put u golfu i rugbyju. Olimpij­ske igre se održavaju svako četvrto lje­to. Vrime med pr­o­šlimi i budućimi Igrami zovemo Olimpijada. Starim Gr­kom su periode olimpijadov služile kot metoda za broje­nje ljet.

Pinezi se moraju potrošiti!

Pokidob da država Austrija ni­ma plan za jezičnu politiku, ona kotrigom društav prepuš­ća borbu za opstanak jezika. Hrvatski aktivisti su volonteri. Nje dr­ža­va iskorišćava, da ne bi morala zaposliti profesionalce, ke bi morala plaćati. Tako si ona špara pineze. Ispu­njenje europskoga ­ma­­njin­­sko­ga­­ standarda se ne more odvaliti na ramena dobrovoljcev! Dr­žava je utemeljila Na­rodni savjet, u kom se gradišćanskohrvatska društva svako lje­to sva­djaju za pineze. Pinezi se za svaku cijenu moraju po­trošiti! I tako se inves­tira u aktivnosti, ke nimaju posla s jezikom. Am­a­teri ne zna­ju, kakove mje­re bi bile eficijentne. 

Manjina per definitionem m­o­ra imati odredjena svojstva, po ki je prepoznatljiva kot manjina. Drugačije rečeno, da ma­nj­i­na more biti priznata kot ma­njina, mora ispuniti od­redjene kriterije. Autori manjinskih zakonov se redu po Capotortijevoj definiciji (vi­di HN 11) i imaju jasne predodžbe o tom, kakova mo­ra biti neka ma­njina, da bi mogla imati pravo na obrambu. Manjine, ke su udomaćene u europski nacionalni dr­žava, moraju ispu­niti preduvjete, da bi mogle inzistirati na priznanje svoje kulture. To valja i za Gradiš­ćanske Hrvate.

Europska čarta regionalnih ili manjinskih jezikov državam potpisnicam odredjuje dužnosti. Vijeće Europe od držav, u ki se govoru ma­njinski jeziki, svaka tri ljeta potribuje izvje­štaj, u kom ugovorne dr­ža­ve moraju opisati status quo svojih manjin.