Novu saveznu vladu, još već hrvatski Savjet za n­arodnu grupu, a najveć Hrvatsko štamparsko društvo čeka — uz sve ostalo — jako važna zadaća, ku bi tribalo čim prije rije­šiti dalekovidno i dugoročno. Sada, u ovom, ide isključivo za tiskane medije a u posebnom za budu­ć­nost Hrvatskih novin. Do­k­le su se krajem 1970-ih i po­čet­kom 1980-ih ljet tadašnji politički zastupniki dvih hrvat­skih logorov Ivan „John“ Mül­ler za Övp i Fric Robak za Spö ujedinili na političkoj ra­zini da bi svaki za sebe (Hkd i Prezidij) ali i skupa (Hrvat­sko štamparsko društvo kao izdavač Hrvatskih novin) n­ašli rješenje za dojduća lje­ta ustoličenjem „živih subv­en­cijov“ i o tom mogli uvjeriti zamaljske i savezne političare, takovoga političkoga kon­senza, sporazuma sada nima.

Nikola Benčić nam je sa svojom opširnom, is­crp­nom knjigom, monogr­a­fijom o Mati Meršiću Miloradiću dao u ruke nevjeroja­tan dragulj. Ne samo da je ak­ademik Benčić konačno u tiskanom obliku objavio sv­o­ju znatno proširenu i nadopu­njenu disertaciju o Miloradi­ću na Bečkoj Slavistiki iz 1963. ljeta, on je ovoga „naj­većega pjesnika nekadašnjih zapadnougarskih i današ­njih gradišćanski Hrvatov konačno postavio tamo kade mu je mjesto — polag vidjenja ku­lturne i književne povijes­ti „našega maloga roja i bro­ja“ (© Miloradić) — i o če­mu bi naš (na)rod tribao znati.

Austrija do 1. julija o. lj. mora odlučiti hoće li za još dvoja ljeta produžiti ograničenja za djelo hrvat­skih državljanov. Austrijska ministrica djela Beate Harti­n­ger-Klein (Fpö) je protiv pot­punoga otvaranja tržišća dje­la hrvatskim državljanom ovo ljeto. „Razmišljamo o tom da u potpunosti iskoristimo prijelazno razdoblje od sedam ljet za Hrvatsku“, izjavila je B. Hartinger-Klein. „Moramo uzeti u obzir 400.000 nezaposlenih u Austriji. O tom ćemo izvijestiti Europ­sku komisiju do 30. junija i navesti naše argumente za to“, dodala je ministrica.

Ne samo na svitskoj političkoj pozornici se zaoštrava situacija, nego i na europskoj a još točnije na sridnjoeuropskoj: Trump i Kim Jong-un se „kreću“ na rubu atomskoga sukoba, Europska unija je usred teške opstojne krize a Višegradske države Poljska, Češka, Slova­čka i Madjarska se suprotsta­vljaju centralnoj Europskoj uniji u mnogi pitanji, a pred svim i u tom da nikako ne že­lju primiti izbiglice ili mig­ra­n­te iz zemalj Tretoga svita i iz zaraćenih držav. Dodatno je EU nesrićna s Bugarskom i Rumunjskom, ke kao članice EU nikako ne moru napredo­vati, a pred vrati stoji i Srbija, ka bi — kako se čini — ta­kaj kanila u EU. Srbija je jur jednoč slomila sridnju Europu i poslala Monarhiju „k vragu“. Ako pak jako pojednostavljeno repliciramo uz­rok Prvoga svitskoga boja i strašnih posljedic toga, od toga se Europa još dandanas nije oporavila, nije izliječila. Po Drugom svitskom boju se je Europa raspala na dva velike bloke, a raspad Sovjet­sko­ga saveza je omogućio da se zemlje i države s nje zapada opet približu Zapadnomu bl­oku Europe a tim i Sjedi­njenim Američkim Državam.

Očigledno je Vijeće mini­strov prošlu srijedu, 24. januara zaključilo novi sastav hrvatskoga Narodno­s­noga vijeća ods. Savjeta o na­rodni grupa (Volksgruppenbei­rat). Do kraja prošloga taje­d­na budući vijećniki/savjetniki službeno još nisu bili info­r­mirani, da ih je savezni kancelar iliti Vijeće ministrov imenovalo za tu funkciju. Ali je gdja Susanne Pfanner u ime novoga ministra za EU, umjetnost, kulturu i medije, Gernota Blümela (Övp) jur pozvala na prvu i utemeljaju­ću sjednicu novoga Vijeća/Sa­vjeta, naime 19. februara o. ljeta u prostorija Saveznoga kancelarstva u Beču.

U renomiranom bečkom Parkhotelu Schönbrunn subotu, 20. januara su priredili i održali 71. Hrvat­ski bal, ki se je opet odvijao pod glavnim geslom „Hrvati meet Schönbrunn“, dakle Hr­vati se sastaju u Schönbrunnu i sa Schönbrunnnom. Ideja za ovim geslom je da se Hrvati sastaju s tradicionalnom nekadašnjom Austrijom (kao i Madjarskom), u koj su Hrvati bili poštivani kao na­rod i narodnost, a ujedno je to i putokaz u budućnost kad se Hrvati sastaju u obnovljenom tradicionalnom ali i u n­o­vo­oblikovanom Hotelu, ki pokazaju ne samo u divnu pr­o­šlost nego i u velikodušnu bu­dućnost u pogledu na na­ro­d­ne grupe i narodnosti. Ali je bilo geslo ovoljetnoga ba­la ta­kaj i „Mi se ’mamo radi“ je ov bal bio posvećen povezanosti i suradnji gradiš­ćan­skih Hrvatov s koruškimi (i štajerskimi) Slovenci.

Ovo ljeto je mesopust ja­ko kratak. 23. februara je mesopusni utorak, a tim konac balske i zabavne se­zone za ljetos. Nije tako ni čudo, da je cijeli hrvatski bal­ski pr­ogram jako zgusnut i da triba iskoristiti tih par petkov i subotov na ke organizatori pozivaju ljude na svoje bale i zabave. Tako se je ljetos mo­glo i dogoditi da je bilo pet hrvatskih balov na jedan dan, naime subotu 13. januara, a ako još ubrajamo i budimpeš­tanski hrvatski bal onda još i šest. Da li ima još i druge narodne grupe ili nacionalne manjine ka ima takov gust balski program?

Minulo ljeto je završilo nevjerojatnim vrhun­cem na polju narodne muzike. Nadregionalni folklorni ansambl gradišćanskih Hrvatov Kolo-Slavuj je objavio svoj do sada najopširniji i najopsežniji muzički opus, nosač zvuka, kompaktnu di­sketu »Šarolikolo«. Ovde se radi o diskografskom pothva­tu da se na jednoj CD-jki ob­javi cijeli program, ki je ov ansambl predstavio prilikom svojega jubileja 45-ljetnoga postojanja (1971.-2016.) i pri­kazao u dvi fenomenalni nastupi: u južnogradišćanskom Pinkovcu a malo kasnije i u bečkom kazališću Odeon.

Evo, sada u Austriji ima­mo ipak — kako obećano još pred Božići — novu saveznu vladu. Većini će vje­rojatno odgovarati, manjemu dijelu stanovničtva moguće ili još i vjerojatno ne. Ali demokratski su odibrani, a savezni predsjednik je sve čla­ne nove vlade prihvatio i tim moru početi djelati. Još se ne zna kakove posljedice će ovo imati za Republiku Austriju i za ljude u ovoj državi, a ka­mo li da bi mogli prorokovati, kako će se sastav nove vlade odraziti na manjinsku politiku u Austriji.

Kako se čini obistinila se je sanja biškupa Egidija Živkovića da „gradiš­ćanski Hrvati nisu EU za zelenim stolom, nego da smo svi opet pod istim krovom i da nas naša stara domovina povezuje i da nas podupira“. To je Živković rekao uz ostalo pri koncertu »Pax et Bo­num« subotu, 9. decembra u dvorani za različne potrebe u Filežu i čulo ga je stotinu lju­di i mu to i vjerovali. More se pretpostaviti da ćedu ga u tom slijediti pred svim i naši Hrvati i Hrvatice s „onkraj“ gr­a­nice u Madjarskoj i Slov­a­čkoj, kim se je posebno obratio ov koncert a s njim i bi­škup Živ­ković. U tom ne sa­mo vjerskom nego i sekularnom nastojanju su mu jako dobro do­šli i njegovi i kontakti fra Bo­že Blaževi­ća u najviše diplomatske i političke kruge i lju­dem u visoki pozicija u H­r­vatskoj, kim je upravo i u ovi teški dani doma dobrodo­šao ovakov pozitivni odjek izvana, ovakova svića u tunelu, kom se moru i kanu rado po­dičiti i u samoj Hrvatskoj. Ako Živ­ković i njegovi pomagači fra­njevci u Gradišću u tom us­­piju, da RH u­budu­će pola­že veću pažnju a tim i m­o­ral­nu i materijalnu podrš­ku gra­diš­ćanskim Hrvatom, on­da tri­ba skidati kapu pred tim vr­lo angažiranim i dale­kovid­nim pothvatom i a­nga­žma­nom.