Ne samo u HRVATSKI NOVINA smo opširno pi­sa­li i izvješćavali o pred­vidjenom gradišćanskohrva­t­skom shodišću u Zagreb kr­a­jem maja o. lj. Isto tako smo i informirali o službenom pohodu dijecezanskoga biškupa kod hrvatskoga premijera A. Plenkovića. Ali nam očigledno nije stala na raspolaganje cijela  i potpuna informacija odnosno točan sadržaj razgo­vora. To su sada objavile cri­k­vene novine Dijeceze Gradišće MARTINUS. U vrlo op­šir­nom izvešćaju piše uz ostalo da je „…Živković raspravljao jur s Plenkovićevim (Hdz)  pretho­dnikom (dakle s Mila­novićem od Sdp-a) o štartu novoga kulturnoga društva, ko gradišćanske Hrvate na z­ahtjevan način i pokazu­ju­ći na budućnost že­lji ujedini­ti pod europskim krovom i od­bija folkloristično usko pe­lja­nje, zatvaranje i skriva­nje kao jež u slipu ulicu…“

Dokle su demokratske i pozitivne snage i u po­gledu na narodne grupe u Au­striji i u inozemstvu — s pravom — tukle po protivslo­ve­n­skih i protiv manjin­skih političkih zastupnikov u Ko­ru­škoj i po njevi mandatari, u samom Gradišću i u Beču med narodnimi grupami i n­a­cionalnimi manjinami to nije pro­uzrokovalo bogzna kakove re­akcije. Kao da se to nije ni o­pazilo ni primjetilo. A zapra­vo otkrivanje svega toga, na­ime da je Narodna stranka u Koruškoj najednoč, protiv svih prijašnjih dogovorov, ka­nila izbaciti „slovenski“ iz K­oruškoga ustava, imamo za­hvaliti angažiranoj a ne ma­nje hrabroj novinarki, uredni­ci Ö1 Mittagsjournala u Orf-u, Korneliji Vošpernik.

Dokle se je po biškupljevoj najavi lani 18. decembra po velikom bo­žićnom koncertu »Pax et bo­num« (Mir i dobro) u file­škoj crikvi još različito i nejasno tumačilo ča bi mogla biti odnosno ča bi mogla nastati kulturno-prosvjetna u­dr­uga »Hrvat S.A.M« (ovo su inicijale za Slovačka-Austrija-Madjarska) po službenom po­hodu dijecezanskoga biškupa Željeznoga, mons. dr. Egidija Živkovića hrvatskomu premi­jeru Andreju Plenkoviću kao i zagrebačkomu nadbiškupu kardinalu Josipu Bozaniću sa­da se kaže jasnija slika.

Recimo istinu i tim kako je: Činjenica da su ko­ru­­ški Slovenci spomenuti u zemaljskom ustavu Koru­ške je minimalna varijanta to­ga ča bi sve moglo i tribalo biti. Da bi rič minimalno mo­gli stupnjevati tribalo bi u o­vom slučaju reći najminimal­nije. Ali minimalno jur samo po sebi veli da je to najmanje nek moguće. Rezultat diskusije, ku je ponovno započeo predsjednik koruške Narodne stranke, je nova verzija te­k­sta, u kom Koruška već ne more najti još ni vlašće riči za svoje slovenske sugradjane, nego ih posudjuje od saveznoga ustava. Ov govori o slo­venskom jeziku, o tradiciji i kulturnom jerbu, ke triba po­štivati, čuvati i podupirati, nač neka se pokaže u članku 7 Zemaljskoga ustava.

Odluka Zemaljskoga su­da u Željeznu u prvoj instanci slučaja „podupiranja kulture“ u korist Es­terházyjevoga pod­uzeća a tim protiv Zemlje Gra­dišće mo­gla bi biti presedan i bi u bu­du­će mogli služiti kao pri­m­jer ili op­ra­vdanje za kasnije slične slučaje: naime i u po­gl­e­du na subvencioniranje kultur­nih priredab i institucijov na­rodnih manjin u Gradišću, posebno i Hrvatov. Arenaria d.o.o. se je naime probila sa svojom tužbom protiv Zemlje Gradišće odnosno Odjela za kulturu i je dobila civil­ni proces da joj se mora ispla­titi subvencija za kulturno djelovanje od ukupno jedan milijun €.

Geslo je bilo 70. Hrvat­sk­oga bala u Beču, kao i prošlih i idućih Hrvat­skih balov: Mi gradišćanski Hrvati iz četiri susjedne ze­m­lje (Austrija, Češka, Madjarska i Slovačka) skupa s os­ta­limi Hrvati i Hrvaticami i sk­upa s Republikom Hrvat­skom plešemo u Europskoj u­niji — a to u „Europskoj ce­n­trali“ — u „Hrvatskom cent­ru svih Hrvatov“: u bečkom Par­k­hotelu Schönbrunn — a pritom nas pratu moderne i no­ve ideje i snage!

Stara je dob da negdo i ja­vno i službeno reagira na to da nam okolo naokolo zatvaraju granice odnosno da policija skupa s graničari i s vojskom opet pojačano kon­­tr­o­­lira granicu i granične pr­e­laze. Ponovo kontroliranje tih prelazov u velikoj političkoj nervozi pred svim u Gradiš­ću je „farsa“ u vezi s graničnim prijelazom iz Austrije u Madjarsku odnosno obrnuto kao npr. med Filežom i Un­dom i Keveždom. Navodno zbog protesta nekoga medja­ša (Anraine) pred Narodnim pravobraniteljstvom je Zemaljska policijska direkcija bila prisiljena da izdā odredbu da je sada „do 10. februara moguće, da se iz Fileža u Ugarsku vozu i vozila do 3,5 tonov“, a tom odredbom da je vožnja iz Fileža u Undu ili u Kevežd „opet legalna“.

Evo, Hrvatska slavi 25 ljet od osamostaljenja, od n­astajanja vl­astite države i od nezavisnosti od prija­š­njih savezov i obavezov s o­s­talimi republikami u bivšoj državi. Kako je došlo do te s­amostalnosti, mnogi od nas još znaju, i koliko je bilo, krvavo i teško, mučno i bolno. Danas, kad se slavi takorekuć četvrt stoljeća nezavisne Republike Hrvatske, ne bi se ni smilo pozabiti med gradiš­ća­n­skimi Hrvati ča sve su oni učinili tada početkom 1990.-ih ljet — pred svim karitativnoga i puno drugoga. Ali ne bi se smilo na to pozabiti niti u samoj Hrvatskoj, upravo sa­da, kada se slavi ovih 25 ljet samostalne i demokrat­ske R­epublike Hrvatske.

Gdo jur zna, koliko svega se more „natrpati“ u 60 ljet života? Činjenica je: čuda! Zavisi naravno od do­be kada gdo kade živi, kakova su vrimena. Mirna, burna — vesela, turobna — osamljena, društvena… Naravno, ovi­si i od naravi, karaktera dotičnoga človika, koliko je pripravan doživiti na koliko je „friži*) spreman“, će li „sve pre­živit?“ i koliko se „more mi­riti (smiriti)“ — kako jači Tedi Spa­l­ato u toj toliko ganutljivoj, dirljivoj jački.

Gdo za Božić ne bi volio pisati o pomirenju, Božićnom miru, u duhovnom rasvitljenju, o svitlosti, proširenju duha i o bezgraničnoj duši? A koliko je teže, ako se upravo u ovu dob došašća, adventa silom prilike moramo odreći ove toliko svete i uzvišene namjere i želje! Vjerojatno ne za svakoga, ali ih ima dosta kim su odurni visti dan za danom o zatvaranju granic, o diženju ogradov uz granice u sredini i srcu Europe, o postavljanju vojske uz granicu, o kontroli na veliki, mali i najmanji granični prijelazi (i na granici med Austrijom i Slovačkom a posebice i Madjarskom na istoku kao i Slovenijom na jugu) o sužavanju Europe a ne na zadnje i sve napetiji bilateralni odnosi med dosadašnjimi prijateljskimi i susjednimi državami upravo i zbog sve rigidnijih kontrolov na granični prijelazi, zbog ure dugoga čekanja a zato i zakašnjenja.