Od 16. do 22. augusta je fol­klorna grupa Poljanci iz V­u­l­kaprodrštofa bila na turne­ji u Ugarskoj. Prva štacija je bila Budimpešta. Po razgledivanju grada su Poljanci u­živali u gradu na Dunaju. U Zwack Unicum itd. destileri­ji, jedna od najvećih u Ugarskoj, su vidili različne načine produkcije Palinke ( = palje­noga, žganoga), a potom su smili i kušati od te izvrsne pa­linke. Prenoćevali su u go­­spodarskom stanu „Gereby kurija“ u Puszti, ki nudja odjel za wellness, bazen za plivanje, odličan restoran i različne športske mogućnosti. Onde su si Poljanci pogledali predstavu s konji ka je tipična za „csikose“, pastire na konji u pusti, mogli su jahati i vozili su se kolesom. U malom gradu Kalo­csai, ki leži u najsunčanijem i najvrućijem dijelu Ugarske, su pogledali muzej paprike. Onde se vidi kako se sadi, su­ši i melje paprika.

Već od 30 članov Folklornoga ansa­mbla Kolo-Slavuj je bio na tu­r­neji po Hrvatskoj, kade su ukupno boravili de­set dan dugo. Turneja je po­čela 31. julija na sjeveru Hrvatske, u Čakovcu, u Medjimurju, kade su Koloslavujci su­djelovali i nastupili pri fe­stivalu »Po­r­cijunkulovo«. Manifestacija „Porcijunkulovo“ je vezana uz crikvenoga patrona „Gospe od an­djela — Porcijunkule“, ki se svečuje 2. augusta. Kolo-Sla­vuj je u okviru ovih sveče­vanj nastupio uz drugo subotu podvečer skupa s pet drugih folklornih grup pod geslom „Med (rijekami) Lajtom i Dravom. Gr­adišćansko-me­djimurski folklorni rendez-vous“. Kolosla­vujci su prezentirali gradišćanske tance i jačke. Iz Čakovca su pak dalje putovali u Skradin bli­zu Šibenika i se onde vježbali — uz odmaranje i izlet na Nacionalni park Krka. Po Čakovcu dru­gi vrhunac turneje je bio nastup u okviru viteške Alke u zaledju Splita, u Si­nju. Sinj­ska alka je priznata kao svi­t­ski kulturni jerb. To je takaj bio velik doživljaj za člane ansambla.

U narodu Cetinske krajine živi predaja kako je Čudo­tvorna Gospa Sinjska oti­ra­la Osmanlije, a Sinjani su kao vječni zavjet odanosti i po­š­t­ovanja utemeljili vitešku ig­ru Alku. Nje važnost prepo­znao je i Unesco ki ju je prije pet ljet upisao na popis nematerijalne svitske bašćine u Europi. Turistov u Sinju nije bilo nikad već, po ulica je odjekivala glazba i pjesma, svagdir se ćuti pravi svečarski ton. U politič̌kom smislu nije bilo puno „akcije“, odnosno znatno manje nego ne­kih ranijih ljet.

Savjet Hrvatov u Českoj je izdao pjesmaricu s naslovom »Jačke moravskih Hrvatov«. Na 34 stranica su o­tiskane stare moravske na­rodne, vjerske i božićne ja­čke s notami. U Českoj živi danas oko 1.800 Hrvatov. Oko tretina se je polag zadnje brojidbe deklarirala kao pripadniki narodne grupe moravskih Hrvatov. Pjesma­ricom kanu postaviti takorekuć spominak moravskim Hrvatom, ki su živili u okoli­ci Nikišpoka (Niko­l­sburg/ Mikulov) veli Lenka Kopřivova, potpredsjednica Sav­jeta Hrvatov u Českoj.

Na Ljetnoj školi hrvatskoga folklora ovoga ljeta podučavali se plese, nošnje, pjesme i glazbala hrvatskoga Pa­no­n­skoga područja, odnosno narodne plese Turopolja, M­oslavine, Posavine, Bilog­o­re, područja Slatine, Donjeg Miholjca, Orahovice, Našic, Nove Gradiške i Požeške kot­line, Valpovštine, Brodskoga Posavlja, Ðakovštine, područja Županje i Vinkovcev tr Srijema. Predavalo se je i pl­ese Hrvatov, ki živu u Voj­vo­dini, Ugarskoj i Bosanskoj Posavini u BiH.

Pri kraju je već od 14 dani dugo putovanje karavana kih 25 ljudi po staza nekadaš­njih hrvatskih dose­ljenikov iz Bo­sne i Hrvatske prik današnje­ga povijesnoga Gradišća, d­a­kle Austrije, Slovačke i U­garske ča do Česke. Pri tom su ovi mladi Hrvati iz različ­nih zemalj proputovali sedam držav. Nedilju su završili pu­tovanje u Nikišproku (Miku­lo­vu) u Češkoj usko uz aus­trij­sku granicu. Četvrtak 16. julija podvečer je karavana pod peljanjem Franje Pajri­ća i Ferija Grubića postala i u Beču. U nošnja i sa zas­t­a­vami su od Hr­vat­skoga cen­t­ra u Schwindgasse piše pro­š­li na Karlsplatz, kade su zain­ter­­esiranoj medj­u­narodnoj pub­liki predstavili svoj folklorni program. Turneja je završila 17. 7 u Če­škoj u Mikulovu.

Tamburaški orkestar i zbor Čemba pod peljanjem prof. Margarete Matišić je dao vr­l­o opažen ljetni koncert u do­maćem selu, opvut ne u farskoj crikvi, nego u seoskoj dvorani, ka je bila dupkom puna znatiželjnih i zainter­esiranih gostov iz sela i okolice — prem velike ljetne vru­ćine. Toč je svirao i jačio medju­narodnu muzič­ku literaturu, ku je za Čembance aranžirao prof. Dragutin Mati­šić, dugoljetni zborovodja i di­rigent u Čembi, ki je pa dirigent­sku palicu pre­dao svojoj kćeri, opernoj pjavačici i zborovodji Margareti Ma­ti­šić. Publika im se je zahvalila v­e­likim pljeskom.

Na samom početku, u predgovorima Ljetopisa, uočljivo je da su se austrijskim kul­turnim i političkim ličnostima priključile i osobe iz javnog života i na mađarskom jeziku. Tako već na samom startu očekujemo veći i bog­a­tiji almanah što je također i uspjelo dr. Robertu Hajszanu i njegovu tīmu u Pinkovcu.

Dosad najveći kongresa etnologov i folkloris­tov Medjunarodnoga udru­že­nja SIEF, s kih tisuć sudi­o­nikov svečano je počeo u KD Lisin­ski u nedilju, 21. junija. U ime pokrovitelja, grada Zagreba, sudionike je pozdravio gradonačelnik Bandić. Obratio im se je i prof. dr. Damir Boras, re­k­tor zagrebačkoga sveučilišća tr prof. dr. Željko Holjevac, prodekan Filozofskoga fakulteta.

„…s veseljem, ponosom i zadovoljstvom!“

prilikom prezentacije knjige karikaturov »Norištof/Narrendorf« u Orf-studiju u Željeznu, četvrtak, 25. juni 2015.

Nova dvojezična knjiga »Norištof/Narrendorf« je velika rijetkost. Hrvatske karikature vračitelja i umjetnika Petra Palkovića, publicirane u Hrvatski novina, su mala povijest zadnjih 22-ih ljet (1993.-2015.). Palković crta špičastim, ali i ljubeznim perom mnoge kuriozitete i protivričja našega života, ke fokusira u Norištofu, kade-tade u Gradišću. Onde je sve moguće, ar onde je pupak svita…