Tamburaški orkestar i zbor Čemba pod peljanjem prof. Margarete Matišić je dao vrlo opažen ljetni koncert u domaćem selu, opvut ne u farskoj crikvi, nego u seoskoj dvorani, ka je bila dupkom puna znatiželjnih i zainteresiranih gostov iz sela i okolice — prem velike ljetne vrućine. Toč je svirao i jačio medjunarodnu muzičku literaturu, ku je za Čembance aranžirao prof. Dragutin Matišić, dugoljetni zborovodja i dirigent u Čembi, ki je pa dirigentsku palicu predao svojoj kćeri, opernoj pjavačici i zborovodji Margareti Matišić. Publika im se je zahvalila velikim pljeskom.
ČEMBA — Toč je subotu, 4. julija pozvao na svoj tradicionalni ljetni koncert. Pokidob da se peljačtvo ansambla nije moglo ujediniti s farnikom — komu je bilo premalo crikvenih jačak u programu — koncert ovput nisu održali u mjesnoj farskoj crikvi, nego u seoskoj dvorani. Prem svih natezanj, ke ćedu se lako riješiti uz malo dobre volje s obadvih stran, ovo nije ni bili tako čemerna ideja, jer u dvoranu sigurno stane već ljudi nego u crikvu. Dakle za ljetni koncert ova dvorana vjerojatno bolje odgovara. Zimski, božićni koncert bi opet slišio u crikvu. A to neće biti nikakov problem, jer se radi pred svim i o božićni i vjerski jačka, ke Toč ima u svojem repertoaru — naravno i uz puno svitovnih jačak i aranžmanov.
No vratimo se opet Toč-u, ki je i po pogledu na repertoar i na izvodjače kaže znatne promjene u zadnjem vrimenu. Tako u ovom zboru jači sve već ljudi iz susjednih nimških sel, ki su očigledno iskusili lipotu i milozvuk hrvatskih jačak i to uz vrsno peljanje i dirigiranje stručnjakov iz nedalekoga Varaždina, Hrvatske.
Toč je svoj koncert počeo sa crikvenom jačkom „Velik si, činiš djela velika“, a su pak nastavili s hrvatskom zabavnom glazbom, tako npr. „Bilo bi dobro“, od Barunov ili „Ti si moja ljubav stara“ od Doris Dragović ili pak „Vino na usnama“, ku poznamo pred svim u interpretaciji Vlada Kalembera. Iz istoga žanra su pak još bile jačke „Najdraže moje“ Novih Fosilov i „Ne zaboravi me ti“, ku si jači Goran Karan. Upravo i u ovoj jački se je ponekad jako probio školovani sopran Margarete Matišić. Ali su se poufali i u medjunarodnu muzičku scenu tako na primjer sa svojom interpretacijom (instrumental) „Themes from a bird“ (Henri Mancini) ili jačkom na engleskom „One moment in time“ (Whitney Huston) a takaj i instrumentalna „What a wonderful world“ (Luis Armstrong) — u vrlo zahtjevnom aranžmanu Dragutina Matišića.
Kao posebni naklon pred nedavno pomrlim Udom Jürgens-om su puni oduševljenja i velikim veseljem jačili „Ich war noch niemals in New York“ a instrumentalno su dali muziku iz crtanih filmov. Završio je Toč svoj koncert s potpourrijem hrvatskih narodnih jačak, med njim i „Oj Jelena“ u vrlo zanimljivom aranžmanu, „Sve ptičice“ i „Marica, rožica“.
(uredn.)