Tamburaški orkestar i zbor Čemba pod peljanjem prof. Margarete Matišić je dao vr­l­o opažen ljetni koncert u do­maćem selu, opvut ne u farskoj crikvi, nego u seoskoj dvorani, ka je bila dupkom puna znatiželjnih i zainter­esiranih gostov iz sela i okolice — prem velike ljetne vru­ćine. Toč je svirao i jačio medju­narodnu muzič­ku literaturu, ku je za Čembance aranžirao prof. Dragutin Mati­šić, dugoljetni zborovodja i di­rigent u Čembi, ki je pa dirigent­sku palicu pre­dao svojoj kćeri, opernoj pjavačici i zborovodji Margareti Ma­ti­šić. Publika im se je zahvalila v­e­likim pljeskom.

 

ČEMBA — Toč je subotu, 4. julija pozvao na svoj tradici­onalni ljetni koncert. Pokidob da se peljačtvo ansambla nije moglo ujediniti s farnikom — komu je bilo premalo crikve­nih jačak u programu — koncert ovput nisu održali u mj­e­s­noj far­skoj crikvi, nego u seoskoj dvo­rani. Prem svih natezanj, ke ćedu se lako riješiti uz malo dobre volje s obadvih stran, ovo nije ni bili tako čemerna ideja, jer u dvoranu sigurno stane već ljudi nego u crikvu. Dakle za ljetni koncert ova dvorana vje­rojatno bolje odgovara. Zim­ski, božićni koncert bi opet sli­šio u crikvu. A to neće biti ni­kakov problem, jer se radi pred svim i o božićni i vjerski jačka, ke Toč ima u svojem reperto­aru — naravno i uz puno svitovnih jačak i aranžmanov.

 

No vratimo se opet Toč-u, ki je i po pogledu na repertoar i na izvodjače kaže znatne pr­o­mjene u zadnjem vrimenu. Ta­ko u ovom zboru jači sve već ljudi iz susjednih nimških sel, ki su očigledno iskusili lipotu i milozvuk hrvatskih jačak i to uz vrsno peljanje i dirigiranje stručnjakov iz nedalekoga Va­raždina, Hrvatske.

 

Toč je svoj koncert počeo sa crikvenom jačkom „Velik si, či­niš djela velika“, a su pak na­stavili s hrvatskom zabavnom glazbom, tako npr. „Bilo bi do­bro“, od Barunov ili „Ti si moja ljubav stara“ od Doris Dra­go­vić ili pak „Vino na usnama“, ku poznamo pred svim u interpretaciji Vlada Kalembera. Iz istoga žanra su pak još bile jačke „Najdraže moje“ N­o­vih Fosilov i „Ne zaboravi me ti“, ku si jači Goran Karan. Upra­vo i u ovoj jački se je po­nekad jako probio školovani sopran Marga­rete Ma­ti­šić. Ali su se poufali i u me­djunarodnu mu­zičku scenu ta­ko na primjer sa svojom inter­pre­ta­ci­jom (in­stru­me­n­tal) „The­mes from a bird“ (H­enri Mancini) ili jačkom na engleskom  „One moment in time“ (Whitney Huston) a takaj i instrumentalna „What a wonder­ful world“ (Luis Armstrong) — u vrlo zahtjev­nom aranžma­nu Dragutina Ma­tišića.

 

Kao posebni naklon pred ne­davno pomrlim Udom Jürgens-om su puni odu­ševljenja i veli­kim veseljem ja­čili „Ich war noch niemals in New York“ a instrumentalno su da­li muziku iz crtanih filmov. Za­vršio je Toč svoj koncert s potpourrijem hr­vatskih narodnih jačak, med njim i „Oj Je­lena“ u vrlo za­nimljivom ara­n­­žmanu, „Sve pti­čice“ i „Marica, rožica“.

 

(uredn.)

Kategorije

Slike