U Trajštofu domaća kazališ­na grupa Živo sreb­ro je na Vazmeni pandiljak, 28. ma­r­ca pozvala na premijeru u farski škadanj. Ukupno 17 glumcev je prikazalo tri kr­at­ke kusiće i to od Doroteje Zeichmann monodramu »Fan­tazija ili lu­ksuz na brodu« i komedije iz pe­ra Martina Jordanića »Dvi šlefure« i Jo­ške Weidingera »Autovoza­čki psihološki test«. Ljetos je sudjelovalo i nekoliko mla­djih glumcev, pred svim i iz porodice Kornfeindove vele­o­bitelji. Režiserka je i ljetos opet bila Zlatka Gieler, ka je ovput i sama stala na pozornici u Jordanićevom skeču.

U Projektnom prostoru Zemaljske galerije u Željeznu četvrtak, 22. januara je bilo otvaranje izložbe likovne u­m­jetnosti »S­like mnogovrsnosti — narodne grupe u likovnoj umjetnosti«. Izložbu su sastavili i uredili djelatniki Kulturnoga referata zemlje Gradišće pod peljanjem mag. Margit Fröhlich ka je dala uvod u izložbu. O na­ticanju, u kom su sudjelovali slikari i slikari­ce kao i grafi­čari/ke i su se bavili temat­s­kim područ­jem kulturne mno­govrsnosti etničkih grup u Gradišću, je in­formirao pravi dvor. savj. dr.

U Pokusu, hrvatskom kul­turnom časopisu iz Gradiš­ća (broj 1/1978) doajen kul­turne kritike u Gradišću, Vorištanac Franjo Probst piše pod naslovom „Misli o Ru­dol­fu Klaudusu“:
„Da postoji literatura Gradišćanskih Hrvatov, i to profilirana, svemu tomu jur već od 350 ljet, početo s Gregorom Mekinićem, prik Eberharda M. Kragela, Lovre Bogovića, Jo­že Ficka, Mate Meršić Miloradi­ća i Ignaca Hor­vata, ki nisu sa­mo regionalno poznati, ponovo nam je pokaza­la književna povijest.

Festival hrvatske glazbe u Beču jur 11. ljeto zare­dom austrijskoj i bečkoj publiki je predstavio hrvatsku glazbu svih žanrova i iz svih perio­dov glazbene povijesti u interpretaciji najpoznatijih i najboljih hrvatskih glazbeni­kov. Tim ne samo da se ono najvridnije hrvatske glazbe prezentira u jednoj od najve­ćih svitskih glazbenih i kulturnih metropolov — Beču, već se tim i kulturna ponuda Beča obogaćuje za jedan um­jetnički vridan i kvalitetan segment.

Zagrepčani su umjesto „Radetzky-marša“, prvo izveli (takaj od istoga Straußa) — „Jelačić-marš“(!). Potom kad se je osobno uvjerila u kvalitetu zagrebačkoga orkestra… pozvala ih je čelnica salcbur­škoga kulturnoga saveza Eli­sabeth Fuchs. 100 metrov široka pozornica. Publika na noga“ (B. Pofuk). Pa još i Suppè…

U palači Eschen­bach u sklopu 11. »Festivala hr­vat­ske glazbe u Beču« 29. novembra nastupila je mlada rije­čka mezz­o­sopranistica s eu­ro­p­skom karijerom Diana Hal­ler, uz pratnju pijanista Filipa Fa­ka. Za nju se veli, da je „no­va Cecilija Bartoli“ a ona je impr­e­sivnim glasom i stasom nadm­a­šila sva očekivanja posebno za­htjevne i glazbeno ob­razovane bečke publike ka je (ovu) hr­vat­sku umjetnicu ispr­a­tila burnimi odobravanji i ova­cijami.

Za »Gradišćansku kulturnu nagradu mladih« se je ljetos naticalo oko 300 mladih do 27 ljet u različni umjetnički kategorija. Ovu nagradu sva­ko ljeto a sada jur po 18. put dodiljuju Zemaljski kulturni referat, privatna zaklada E­s­terházy kao i Orf Gradišće. Zbog koncerta na isti dan, 21. novembra u Luksem­bour­gu pri dodjeli nagrade člani benda Coffee­shock Compa­ny nisu mogli osobno primiti nagradu, nego preuzeo ju je brat gitarista Rafaela Sterna, Gabriel. N­a­ticali su se s trimi jačkami, tj. s „Finanzministerman“, „Wie gut das tut“ i „Kako je dobar“ (tekst ove jačke je na molisansko­hrvatskom jeziku i to zrcali njevu svist, da su ponosni Hrvati, iako naj­većim dijelom jaču na nim­škom. „Za ov korak smo se odlučili, jer k­a­nimo u Austriji i Nimškoj svirati i nastupati“, je rekao Manuel Binti­n­ger, ki je uvjeren da „dobitak nagrade ka­že da idemo d­o­b­rim putem“ i tim kanu nasta­viti karijeru.

Erich Novosel teku­će govori japanski, jer je od 1989. do 1995. ljeta živio i studirao u Japanu, ča je dugo­trajno uticalo na njegovu umjetnost. Korišćenje lukotiskov (Zwiebeldrucke) u njegovi dje­li na ručno izdjelanom papiru izvodio je o japanske likovne umjetnosti, u koj su stoljeća d­ugo stavarali mogućnost da bi »prirodu« na visokom um­jet­ničkom nivou integrirali, a ne otslikali… Ovo je rekao Ernst Maček-Mateović pri otvoranju izložbe Novosela povodom nj­e­govoga 60. rodjendana.

Izložba je bila otvore­na od 16. do 28. okt.

Edition lex liszt i odbor za mladinu i kulturu Vulkaprodrštofa su 16. ok­to­bra po­zvali na prezentaciju knjige s pjesmicami Kristine Grafl »Spurenlesen|Slijedi« i otvaranje vrlo opsežne izložbe s nje slikami. Priredbu u dv­o­rani za različne potrebe u Vulkaprodštofu su otvorili n­a­čelnik Fric Carić i mag. Zla­t­ka Gieler, o izložbi je govorila mag. Margit Fröhlich, peljačica Zemaljske galerije Gra­dišće a o knjigi je govorila dr. Annemarie Kli­n­ger (edition lex liszt). Muzi­čki o­kvir je dao gitarist Ga­b­riel Guillen (gitara).

Veljek po zavr­še­nju igrok­a­za »Revizor«, ki je vrlo za­uzeo cijelu Tamburicu Uz­lop, i još pred dodiljenjem Hrva­t­ske kulturne nagrade Hrvat­skoga centra u Beču za n­a­ra­šćaj »MiniMetron« u juni­ju o. lj. Mladim tamburašem po­čele su peljačice narašćaja dje­lati na organizaciji nove mla­de grupe. Konačno se je javilo 13 školarov iz 1., 2. i 3. razreda OŠ, ki su željili uč­i­ti sviranje na tamburici.