Ov minuli vikend je bio najvjerojatnije jedan od vrhuncev u našoj tam­bu­raškoj odnosno folklornoj tradiciji. Koliko tamburašic i tamburašev je zaista stalo na pozornici u škad­nju u Traj­što­fu, vjerojatno ni člani Tambu­rice Trajštof sami ne znaju, ni­ti ne sadašnji pe­ljač i dirigent Wolfgang Kuzmić a vjerojatno niti ne njegov još uvijek aktivni iako u momentu rekonvalescentni otac Oto Kuz­mić. No mogli ih biti daleko prik 70 (!?). Gdo bi to znao tako točno? U toj velikoj riv­nji i u stalnom minjanju nije ni bilo moguće ih pobrojiti. No, jed­na brojka je vrlo jas­na ali zapravo i nevjerojatna: 500 di­ce i odraslih je u me­djuvrimenu u minulih 60 ljet „prošlo kroz ruke“ trih generacijov Kuzmićev: Adalberta, sina Ota, a sada unuka Wo­l­f­ganga. Na početku u 1959. ljetu ih je bilo pet, ki su po­čeli vježbati u raspušćenoj trgovini — a danas po 60 ljet vrlo uspješnoga djelovanja i na tradicionalnoj interpretaciji hrvatske glazbene literature ali i s novimi poleti i eks­perimenti u aranžiranju i izboru narodnih jačak i klasičnih kusićev se je ov tamburaški ansambl pokazao kao silija glazbenikov i jačkarov, kao lavina tamburice, ka je sa svojom snagom takorekuć čvrsto objamila brojnu publi­ku u dupkom punom farskom škadnju u Trajštofu prilikom svojega slavlja.

U Gerištofu su od petka, 30. augusta do nedilje 2. septembra priredili seosku feštu Žabljak, ka bi mogla nastati tra­dicija. Trodnevnu feštu prire­dio je tamburaški sastav Zele­njaki skupa sa svimi seoskimi društvi a pred svim i s nogometnim društvom SC Geriš­tof. Žabljak otvorili su petak navečer s izložbom trih likovnih umjetnikov u ateljeu Paulič: Romana Schweiger-Domnanović, Franjo Kröpfl i Herbert Paulič. Izložba je otvorena mi­sec dan dugo svaki vik­end ili po dogovoru s umjetniki.

Hrvatsko kulturno i jačkar­no društvo Chorvatanka u Hrvatskom Grobu u Slova­čkoj je subotu, 9. junija sv­e­čevalo 30. obljetnicu svojega postojanja. Svečevanje su priredili u okviru »Hrvat­sko­ga dana«, koga obično sve­čuju svako ljeto u septemb­ru. Prilikom jubileja su otvorili »Hrvatsku hižu«, u koj kažu stare nošnje kao i tipično staro rukotvorstvo te regije, takozvano čipkanje. Pozva­na na slavlje su bila i društva iz Hrvatskoga Jandrofa, Ču­nova i Devinskoga Novoga Sela kao i zbor crikve svetoga Blaža iz Zagreba. Prili­kom 30. obljetnice društva Chorvatanka je rekla bivša predsjednica Eva Marková, da se stoprv po nježnoj revoluciji u Hrvat­skom Grobu o­pet smi pominati po hrvat­sku. Za vrime komunizma da to nije bilo ta­ko povoljno.

Posebice u vrime V­a­zam, Uskrsa, Austrija je b­o­gata kulturom, umijećem kuha­nja, narodnimi običaji i tradicijami. Svaka od saveznih pokrajin ističe se posebnosti tipi­čnimi za regiju.

Na 32. trodnevnom muzičkom dogadjaju u Slovačkoj s nazivom »Gajdošsky festival« u Maloj i Lehoti i u Jedlovi kostolani med Nitrom u Ban­skom Bystricom u sridnjoj Slovačkoj jačili su i svirali i No­vosielski muzikaši, gra­di­š­ćanskohrvatski kvartet, ki se je našao povodom ovo­ga festivala. Svi četiri su čla­ni na­d­regionalnoga folklor­noga a­n­sambla gradišćanskih Hrvatov Kolo-Slavuj: Rastislav Šimković (gajde), Tomaš Iv­á­nyi (bugarija), Filip Tyran (čelo) i Palček Malý (bisernica).

Na Zimskoj Školi hr­vatskoga folklora podu­č­a­vat ćedu se plesi, nošnje, ja­čke i glazbala, instrumenti hrvatskoga Jadranskog podru­čja. Uz praktična plesna predavanja održat ćedu se i preda­vanja o narodni nošnja i jačka,  glazbali (tambure i tradicijska), program obuhvaća plese i glazbu otoka: