Cilj je svih medijov, da­kle i tiskanih i eletron­skih, a pred svim i social media, da postižu čim ši­rje sloje publike, da je čitaju i gledaju čim već ljudi i da u sve većoj konkurenciji ne samo moru opstati, nego da po mogućnosti još i moru proširiti svoj klijentel, dakle štitelje, gledatelje odnosno p­osjetitelje. Naravno, da su novi mediji, takozvani social media velika konkurencija tra­dicionalnim medijam kako su to tiskane novine ili televizija ili radio. Zato se i ovi tradici­­onalni mediji pokušavaju u­sidriti i npr. i na webu, to je na domaći stranica u inter­ne­tu, na Fejsu itd.

Vrlo je zanimljivo a pred svim i hvale vridno, da se u odredjeni vrimen­ski vali različni krugi naših šti­teljev i štiteljic u različni i us­meni i pismeni forumi bavu tim ča bi rado čitali u hrvat­ski tiskanica a pred svim i u Hrvatski novina. Neki to či­nu na znanstvenoj razini i visokoj intelektualnoj argumentativnoj razini citirajući poznate filozofe i medijske mu­droznance. Drugi to činu na temelju svojega čitalačkoga iskustva ča vuču uz čitanja tiskanic na nimškom jeziku.

Vrlo zanimljiva priredba u spomen 100. obljetni­ce od konca Prvoga svit­sko­ga boja odnosno od rodjenja Prve Republike Austrije 1918. ljeta, na ku je subotu bilo p­o­zvalo Likud (Literarno i kul­turno dr­uštvo) u Filežu, je da­la ba­rem kratke odgovore na mno­ga pitanja ali ujedno i o­t­vorila mnoga pitanja na ka bi znam­da u Filežu još mogli ba­rem dijelom najti odgovora.

Hrvatsko shodišće »Putu­juçoj Celjanskoj Mariji« u Cogrštofu prošli p­etak, 27. aprila je u već kom pogledu bilo značajno a pred svim i dalekovidno odnosno važno u vjerskoknjiževnom i manjinskopolitičkom pogledu. Ne samo da su vjerniki i iz susjednih sel na ti dan piše došli na ovo shodišće i da su ih Cogrštofci na rubu sela če­kali s drivenim kipom »Putu­ju­çe Celjanske Marije«, da bi ju smili nositi Uzlopci do cri­kve, oni, ki su ju nedavna im­a­li u goste i se još danas rado spominaju na ov važni doga­djaj pred svim i u vjerskom ali i društvenom pogledu.

Sudbonosna su to bila lje­ta kih se ljetos spomi­njamo: završetak Prvoga svitskoga boja 1918. lj., pr­e­u­zimanje vlasti u Austriji kroz nacionalsocijaliste 1938. lj., studentski pokreti, demons­tracije i društvena revolucija 1968. itd. do sada 2018. ljeta kada imamo mogućnost u re­lativnom miru sve to pogledati retrospektivno, kroz pri­zmu povjesničarov i obdjelano u bezbroj subjektivnih i objektivnih prinosev, razmatranj, dokumentacijov, člankov, izvješćajev i knjig na svi mogući jeziki i iz različitih sta­jališćev i gledišćev.

U medjuvrimenu su odr­žali jur 11. Grajam — gradišćansku jačku mladih. Ovo je bila zapravo epohalna ideja tadašnjega pelja­čtva Hrvatskoga kulturnoga društva na čelu s predsjednicom mag. Zlatkom Gieler sa­da jur pred već od 20 ljet. Gra­jam je, naime bienala, dakle se održava svako drugo ljeto, alternirajući, to znači izmjenice s Recitalom, recitira­njem pjesmic na hrvatskom jeziku. Obadvoja naticanja su od jako velike važnosti za gra­dišćanskohrvatski i hrvatski narašćaj u Gradišću.

Nije svakidanje, kako bi se to zapravo od zastup­nikov narodnih grup m­oglo očekivati da su svi jed­noga mišljenja ako ide za is­punjenje manjinskih prav i da se konačno nešto kreće da bi se poboljšala njeva situaci­ja. Evo, sada je postignut je­d­noglasni sporazum svih šest Savjetov (autohtonih) narod­nih grup u Austriji. Zaključili su rezoluciju za podupiranje štampe a druga rezolucija se tiče noveliranje zakona za privatne škole. A treti je zajed­nički zaključak, da su se svi Savjeti priključili rezoluciji Orf-vijeća publike o dodatnoj televizijskoj emisiji o na­rodni grupa. Pol ure dodatne emisije o narodni grupa u tajednu na Orf 2 ili Orf III.

U medjuvrimenu širom E­u­­rope poznata inicijativa gradjanov za podupira­nje narodnih manjin i etni­čkih skupin u Europi Minority SafePack je uspila. Inici­jator ove inicijative u svi čla­nica Europske unije je Federativna unija europskih na­ro­­dnosti a posebno incijativa i predsjednika ove medjuna­rodne organizacije Vinczeta Loránta, za kim stoji zmožna madjarska nacional­na manjina u Rumunjskoj, ka se u toj postkomunističkoj dr­žavi bo­ri za svoja manjinska prava.

U ovi dani, kada smo se pred svim u Austriji bol­no spomenuli onih dani u marcu 1938. ljeta, kada je Austrija okupirana od nacis­tičkih nimških sil — a su Au­strijanci u daleko najvećoj ve­ćini urlajući i zastavami s ku­kastimi križem mašući primi­li novu nimšku vojnu silu i Hi­tlerov nacistički režim, člo­vika ki je zainteresiran u povi­jesti i politički dogadjaji mo­ra čim već zapanjiti ča se dogadja u Španjolskoj a posebno i u Kataloniji. Spominja na neslavnu povijesti ove čla­nice EU još iz 1936. ljeta, a pak kašnje na Francovu dik­taturu daleko u drugoj polovici 20. stoljeća. Ko da bi to sve bilo pozabljeno se je Špa­njolskoj bojsek sve oprostilo ča se je u tu dob diktature sve strašnoga dogodilo. Nimci su za to teško morali platiti i još dandanas za to plaćaju. A u Italiji danas bez ikakovih konzekvencijov moru agirati, se javno politički angažirati i vladati komunisti ino fašisti a vrhu svega i mafija — a ni­gdo u Europi ne diže glas i pi­ta ča to zapravo neka bude.

Na kraju se sve zgusne i postaje dramatično. Ta­ko je i s potpisnom akcijom gradjanske inicijative širom Europe Minority Safe­Pack. Kako smo i u Hrvatski novina pisali i izvješćavali o o ovoj inicijativi u korist na­rodnih grup i nacionalnih manjin u Europi — 50 mili­juni ljudi u država Europske unije pripada nekoj nacional­noj ili etničkoj manjini. Pola­ko nastaje gusto: cilj još nije postignut! Još fali nekoliko tisuć potpisov, a još imamo  samo par dan da si svi skupa zasukamo rukave da bi brali p­otribne potpiske da bi posti­gli prag od 13.500 potpisov ko­liko je EU naložila Au­stri­ji po posebno izdjelanom klju­ču.