Hrvatski nestaje iz dvojezičnih osnovnih škol u Gradišću

Tomu je kih dvajset ljet, da su tada na Pedagoškoj akademiji bili savjetovali, da se maturanti i maturantice bolje ne prijavu za studij za učitelja ili učiteljicu, jer su bile šanse za zapošljavanje jako čemerne. Jednostavno je bilo preveć učiteljev i učiteljic, još i na dvojezični škola. Kako se je nek situacija preminila. Danas je znatno premalo učiteljic ne samo u Gradišću nego i širom Austrije. A ako pogledamo kako se stoji s učiteljicami, ke bi znale i hrvatski, je situacija još gorja.

Gerištofski »Žabljak« je bila proba na primjeru ide li opet?

Postkorona era, razdoblje po koroni u naši hrvatski krugi je počela zapravo jur s hrvatskim balom HKD-a u Klimpuhu početkom junija o. lj. To je bila takorekuć prva proba–a pred tim još i bal Stalnosti u Čajti – će li se opet ganuti i hrvatska scena po korona-epidemiji? Pravoda moremo i reći, da dob korone nije mimo i da ne znamo ča nas čeka u jeseni, a još manje kako je s infekcijami, s bilo kakovim sojem, felom korone u zimi.

Gdo od nas želji dvojezičnosti potribuje mirno suživljenje?

Vrlo je zanimljivo, da pred svim progresivni, mogli bi reći i livičarski krugi s različnih stran i pozicijov kanu učiniti nešto dobro narodnim grupam, želju argumentirati u njevu korist i predvidjaju nešto pokrenuti u smislu poboljšanja njevoga položaja kako u društvo uopće tako i u oni intelektualni krugi, ke oni pokrivaju. Ali u tom si nisu složni kako postupati s poviješću. Dokle pred svim tradicionalni socijaldemokratski krugi unutar narodne grupe, neprestano naglašavaju mirno suživljenje narodnih grup u Gradišću, bez konfliktov i eskalacijov – mišljena je očito nekadašnja Nimško-Zapadna Ugarska – već umjetničko svitonazorno širje postavljeni kulturni socijaldemokratski krugi si želju svojim djelovanjem pokazati na to da se društvo mora otvoriti prema narodnim grupam, je triba uzeti u sredinu i bi u nji tribala viditi obogaćenje. U vezi s tim se i ovi i oni krugi zalažu za većjezičnost i multikulturalnost. Dobro ovako, u slučaju da svi ovi mislu na najveću narodnu grupu, mogli bi i bolje reći: na većinski narod u zemlji i državi!

Strukturalna promjena hrvatskoga Savjeta (još) nije uspila

Prvi pokušaj otkada postoji hrvatski Savjet za narodnu grupu, a to je ipak jur skoro 30 ljet, da se prekine partijskopolitički dogovor med VP-om i SP-om, kako ćedu podiliti funkcije predsjednika i potpredsjednika ovoga savjetodavnoga gremija pri Saveznom kancelarstvu, nije uspio. Još je prečvrsta politička „velika“ koalicija, mogli bi reći i tradicionalno črljeno-črni proporc u Gradišću – kakovoga pravoda jur ljeta dugo nima na zemaljskoj političkoj razini. Ali narodne grupe su u povijesti svenek šantale i plantale iza aktualne politike, su svoj spas uvijek iskale u krilu političkih stranak, dakle, naravno i u ovom.

Vrime je zrelo za barem neke promjene u hrvatskom Savjetu

Stoprv dva dane po koncu redakcije za ov broj Hrvatskih novin, četvrtak, 18. augusta hrvatski Savjet za narodnu grupu će odlučiti o novom predsjedniku/ici i potpredsjedniku/ici Savjeta. Ako ćedu se držati uhodanih modalitetov onda je ov put na redu Hrvatsko kulturno društvo u Gradišću da stavi predsjednika. Pokidob med svojimi trimi zastupniki u Savjetu nima niti jedne žene, more to biti samo muškarac, a predsjednik HKD-a Stanko Horvat će sigurno reflektirati na tu predsjedničku poziciju u Savjetu.

Po 172 ljeti se iz Beča vrnula čakavica u Hrvatsku, točnije u Selca na Braču

Kakova koincidencija – Beč 1850. i 2022. ljeta, 172 ljeta kašnje. Beč u 1850. ljetu: Bečkim izborom štokavice za standardni jezik Južnih Slavenov (Vuk Karadžić, Jernej Kopitar i njevih sljedbenikov balkanske politike Bečkoga dvora) i radikalnom aplikacijom iste od Ljudevita Gaja, ova ilirizma – uz odbacivanje čakavice i kajkavice, ča mu je Miroslav Krleža zamirio – kao i daljnjim djelovanjem hrvatskih vukovcev stvorene su razdjelnice u hrvatskom jeziku. A sada, 172 ljeta kasnije, opet iz Beča, ali s čisto drugom namjerom, vratila se je u Hrvatsku čakavica, stara skoro 500 ljet i još puno starija. Čakavica, ka je povodom 32. Croatiae redivivae ljetos došla u Selca na otoku Braču na pjesničku manifestaciju „ča-kaj-što“.

Stara je dob da Hrvatsku zadužimo za ozbiljne stvari i da nas uzimaju ozbiljno!

Očito je u momentu dosta povoljna situacija u pogledu na bilateralne odnose med Republikom Hrvatskom i Austrijom. Vjerojatno je tomu uzrok i to, da Hrvatska stoji kratko pred ulaskom u eurozonu, da će pristupiti Schengenu odnosno biti primljena u Schengensku zonu i da je Hrvatska odlučila upeljati skupnu europsku valutu euro s 1. januarom 2023. ljeta.

Ljetni prazniki prohadjaju a dojt će jesen a s njim neizvjesnost o koroni

Stigao je čas ljetnoga odmora. Za neke jur malo ranije, za neke stoprv sada ili još kasnije. Zahvaljujući mladim snagam u uredničtvu HRVATSKIH NOVIN i pokidob tiskara isto djela i prik ljeta i HRVATSKE NOVINE moru izajti kroz cijelo ljeto bez da bi prekinule izlaženje za dva ili tri tajedne u sredini ljeta. Tako drage štiteljice i štitelji, ćedu HRVATSKENOVINE i u ovi najvrućiji tajedni ljeta dolaziti k vam (iako znamda u malo skraćenom i smanjenom obliku), dokle po ljetni prazniki opet krenemo punom parom i snagom.

Putinu će se ovo zlo sve oprostiti ako opet otvori plino- i naftovode

Od gradišćanskih Hrvatov bi se znamda moglo očekivati barem neko razumivanje za Vladimira Putina, a tim na svaki način i za Viktora Orbána. Razumivanje pravoda još nikako ne tri- ba značiti odobravanje toga ča činu. Činjenica je, da su Hrvati u nekadašnjoj zapadnoj Ugarskoj, današnji gradišćanski Hrvati u najširjem pogledu imali razumivanja i za rusku dušu a svakako i za madjarsku dušu i najvjerojatnije bolje razumu mnogo stvari, ke se dogadjaju u današnjoj Ru- siji i u Ukrajini, isto kao to ča se dogadja u današnjoj madjarskoj politiki. A onde kade toga razumivanja za madjarsku dušu već nima, onde počinje stvarni raskol med gradišćanskimi Hrvati s ove i one strane granice. To svenek triba imati pred očima, ako govorimo o stvarnoj ili samo i navodnoj zajednici gradišćanskih Hrvatov.

Ako se ne veljek minja nešto u korist podučavanja hrvatskoga jezika Hati su zgubljeni

Pred dvimi tajedni sam na ovom mjestu pisao kako na Hati, na čistom sjeveru Gradišća nima nikakove mogućnosti učiti hrvatski u viši škola. Na pitanje čija je to krivica ima bezbroj odgovorov — ili i nijednoga! Činjenica je, da su Hati s nekada hrvatskimi i sada dvojezičnimi seli katastrofalno zapušćeni u pogledu na hrvatski u školskom sustavu.