Projdući put smo se bavili tim, kako čistiti, revitalizirati, reformirati i standardizirati gradišćanskohrvatski jezik.

Kako širiti jezik?

Ako jezik ima ekonomsku hasan, mu se broj govornikov velje poveća i on se širi sam od sebe. Gospodarska vridnost gradišćanskohrvat­skoga jezika praktično ne postoji. Zato se ga ljudi ne kanu ni učiti. Od gradiš­an­skohrvatskoga jezika ne moru živiti. Tamburicom se ne zaslužuju pinezi. Ona je u slobodnom vrimenu dob­ra zabav.

Kako modernizirati jezik?

Modernizirati jezik znači razvijati ga. Upravo to se momentano ne čini. Ne iz­djeluju se terminologije, a ovde ne mislim na liste riči iz nekoga područja, nego na znanstveno terminološko djelo, ko obuhvaća aktualiziranje i standardiziranje leksika, da bi iz toga mogla proizlaziti leksikografija.

Kako pojednostaviti jezik?

Jezik mora biti jasan, razumljiv i pregnantan. Leksik, gramatika i stil gradišćanskohrvatkoga jezika — kot se on hasnuje u svakidanjem govoru — ne odgovaraju društvenim i kom­u­nikativnim potriboćam. U prijevodi, teksti i medijalni repor­taža čitamo ramponiran, kom­pliciran i nerazumljiv jezik. Ta­ko nije ni čudo, da se gradiš­ćanskohrvatskomu recipijen­tu oduri čitanje.

Kako prevoditi jezik?

Pokidob da su nimški i gradiš­ćanskohrvatski po strukturi ja­ko različni jeziki, je potribno za toliko već senzibilno pristupati gradišćanskohrvatskomu for­muliranju. Gradišćanskohrvat­ski nije tako bogato izgradjen kot nimški jezik. Zato mnogokrat za nimšku natuknicu u Riječniku nimamo ekvivalenta. Pak se moraju kovati novi izra­zi. Nije lako, med standardno­hrvatskim i nimškim nazivom najti gradišćanskohrvatsku va­rijantu. Terminološke probleme sa­mo dobro izobražen prevoditelj zna savladati. Gra­­diš­ćanskohrvatski pisac-laik prez odgovarajuće jezične izobrazbe (odakle bi ju i imao, kad mu se u školi još i jezična baza ne posreduje) nije u stanju produ­cirati kvalitativno dobre teks­te, a još manje je gradišćanskohrvatski recipijent u stanju deko­dirati je.
Mi nimamo izobraže­ne prevoditelje i tumače.
Gradišćanskohrvatski jezik se ne moremo naučiti na sveu­čiliš­ću, a još manje se moremo naučiti, kako se u prevadja u njega.

Kako održavati jezik?

Diskriminacija je tokom vrimena gradišćanskohrvatskomu jeziku ukrala prestiž i status. Nije ni danas lako strefiti u javnosti Hrvata, ki govori hrvatski i ki prizna da je Gradišćanski Hrvat. I oni, ki znaju hrvatski to dostkrat držu u tajnosti. Do danas se država nije skrbila za stvaranje pozitivnoga imidža u javnosti.

Kako odrediti simbole?

Dost dugo su geografska imena, topografski natpisi i imena seoskih ulic u gradiš­ćanskohrvatskom jeziku ta­buizirani i prepovidani. Stoprv po 45-ljetnom kaš­njenju su 2000. ljeta u smislu Državnoga ugovora iz ljeta 1955. na gradišćansko­hrvatskom području postavili dvojezične seoske table. Država štenta i štenta, da bi se gradišćanskohrvatsko pitanje riješilo samo od sebe.

(Agnjica Csenar-Schuster)