Po Vidovdanu, nedilja 28. junija. 1914., je prošao cijeli misec dokle je 28. julija Austro-Ugarska (= A-U) poručila boj Srbiji. A u slijedeći dani je pol Europe bilo u bojnom stanju: 1. aug. Nimška - Rusiji; 3. aug. Nimška - Francuskoj; 4. aug. Engleska - Nimškoj; 6. aug. A-U Monarhija-Ruskoj, 6. aug. Srbija-Nimškoj, 7. aug. Črna Gora - A-U Monarhiji, 7. aug. Japan - Rusiji. Ugarska, med njimi i zapadnougarski Hrvati su, uštarnutom tišinom čekali na dogadjaje. Nije to bila normalna tišina u očekivanju, u tišini se je ćutila nervoza, nestrpljivost na sve strani. Na van se je sve dogadjalo po starom ali Naše Novine (= NN) donašaju imena regrutov kod pukanja.
U svakidašnjem životu vladini povjereniki preuzimaju upravljanje od civilnoga, upeljaju se zvanaredni regulatori za željeznicu, poštu i bankovni sistem, sve to s vojnoga gledišća i strateškoga značenja. A kad je Srbija odredila mobilizaciju je mutno oduševljenje obuhvatilo i naša sela. Pod natuknicom Beč-Budimpešta (NN 1914./31,2) se piše:
Sobotu i nedilju (25. i 26. jul.) su stanovniki varošov osebujno pod večer vsagdir na ulice se spravili, s mužikami pohajali i boj, domovinu pak kralja živili. Nigdar još vojska nije bila u takovom poštenju, kot ove dneve; vsagdir zgrabu vošćanske častnike na ramena i tako je ponašadu po ulica uz glase pobudnički jačak. Rákoczi- i Radetzky-marša, Gotterhalte i ugarski himnuš je ćut na vse kraje, i putujuća vojska si Kossuth notu jači sledećim preminjenjem: Franjo Jožef nam poruča,/Da mu manjka lipa,vojska,/Ako još jednoč poruči/Vsi skupa moramo projti!/Živio zlatna sloboda!/Živi Ugarska.
Osebujno po našoj domovini je veliko oduševljenje za boj,…
Medtim ali med redi morete ziznati, da je u našoj najužoj hrvatskoj, pretirano moralnoj sredini bilo u tom misecu dvoje samoubojnikov i jedno ubojstvo na malo dite.
Zadnji dani toga mučnoga miseca su protekli razlaganjem i vaganjenjem „Ultimatuma“ Srbiji, ki se je postavio tako, da ga Srbija kao suverena država nikako nije mogla spuniti i „Manifestom“ c. i k. „Narodom mojim!“, ki završava s riči: „Ufam se u narode moje,…, Ufam se va oduševljeno aldovnu, vitežku vojsku Austrije i Ugarske. I ufam se va Boga Vsemogućega, da će udiliti oružju mojemu dobitak.“ Ischl, 1914. juliuš 28. Ferenc Jožef, vl. r., Grof Tisza Štefan, vl.r.
Početkom augusta NN donesu još budnicu od Šandora Petőfija „Va boju“, ka pjesma je oduševljeno nagovarala revolucionare 1848. ljeta na boj: „Pijan sam od dima/I človičje kervi./Živit ali umrit,/Za manom junaki./Vojaki najper!“ i „Ne smi sada serce derhtat“. — Čisto fanatične pjesme, slipe, ekstatične, bez realnoga obrazloženja.
(NB)