To, kao u naslovu („Kroatisches Wien in Bildern“), je tema izložbe fotografijov ka se kaže u Konzularnom odjelu Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beču, Operngasse 20b, u 4. bečkom kotaru, ku su otvorili 16. decembra u okviru Božićnoga domjenka na koga je pozvao veleposlanik Gordan Bakota. Kurator izložbe je dr. Josip Seršić, fotografije je snimio mr. Michael Ellenbogen, a izradu je obavio Mijo Jurić.
BEČ — Izložba je plod djela na knjigi »Hrvatski Beč«, budući da su fotografije snimljene s tom svrhom, da bi bile ilustracije za tu knjigu. No za nju je iskorišćen jako mali broj njih tr je još u vrime snimanja iskrsla ideja da se one fotografije, ke nisu objavljene, prikažu na izložbi — ča se sada i ostvaruje. Od već stotin (do kih tisuće) snimljenih fotografijov objektov i predmetov ki su vezani uz povijest Hrvatov u Beču, izabrano je sada 60. Vidimo ovde snimke već spomenikov Hrvatov u Beču, različnih spomen-mjest, zgradov, spomenpločov, grbov, muzejskih izloškov i drugih stvari. Kroz izložbu nas peljaju šarene niti-vodilje (bojani registar) i dvojezični prospekt na kom su okupljeni podnaslovi fotografijov.
Tako ovde ima 9 spomenikov, 31 zgrada (uz elemente arhitekture), 5 grbov, 7 muzejskih izloškov, 5 spomenploč uz još poneku drugu stvar.
Simbol zelene boje nas upućuje na kulturu (znanost i umjetnost), črljene i bijele kokice kroatiku tj. eminentno hrvatske teme (npr. Hrvatsko Selo/Krowotendörfel), črljena boja na vojsku, ljubičasta boja na crikvu, tr plava na „Jadran“ (hrvatske primorske zemlje) dokle nas črno-žuti simbol upućuje na politiku.
Pod peljanjem kuratora snimio je autor fotografijov i već takovih fotografijov ke su, na svoj način, ispale simboličnimi i „povijesnimi“. Tako je npr. na samom Spittelbergu, bivšem Hrvatskom Selu snimljen lokal poduzeća Adria Reisen — u fazi demontaže, ta putni ured je otišao u povijest. Ovde su i snimke Kanizijeve crikve tr izlaz iz blagovaonice Hrvatskoga kolegija. Kroz mnoga desetljeća je Kanizijeva kuća bila susretišće hrvatske mladine kao i odraslih, sidišće već hrvatskih bečkih društav… Danas je i to postalo prošlošću — kao i ona ilustracija u knjigi »Hrvatski Beč« ka prikazuje biblioteku Hrvatskoga kolegija, jer niti ona već ne postoji, a nje fond je (za Hrvate) propao. Brojni hrvatski znanstveniki ki su se ovde smješćali za vrime svojih bečkih istraživanj morat ćedu potražiti druga boravišta. U crikvi već neće biti hrvatskih maš… Jednoč u budućnosti moru Hrvati ovde postaviti spomenploču sličnu onoj ko se nalazi na starom Hrvatskom Kolegiju u ulici Schönlaterngasse. Apropo, i u toj ulici je bio jedan Dalmatinerkeller, a u njoj je (u 17. st.) živio biškup Kolonić. I poneka daljnja fotografija ima višestruko značenje, kao npr. modeli dunajskih ratnih šajkov iz Vojnopovijesnoga muzeja (Hgm), jer nisu samo na šajka služili hrvatski mornari, nego je i osnivač bečkoga Brodarskoga Arsenala bio Hrvat Jerolim Zadranin (1514.). Ili uzmimo npr. zgradu u koj je bila smješćena Hrvatska dvorska kancelarija (u susjedstvu crikve Am Hof) — u njoj je Ludwig Adamović Junior ljeta dugo stolovao kao vrhovni sudac Ustavnoga suda (VfGH). Pored zrinske kuće, u Palači Harrach, pri Središnjoj Harrachovskoj kancelariji bila je i adresa Dalmatinskoga privrednoga društva. Na velikoj rektorskoj ploči je osim Adamovića Seniora zapisan i Hrvat (s Moravskoga Polja/Marchfeld) Adam Dvertić — inače pomoćni biskup Bečki. Isusovački, Jezuitski Kolegij (Staro Sveučilišće) povezan je takaj i sa mnogobrojnimi hrvatsko-austrijskimi jezuiti ki su bili u zajedničkoj Provinciji (redodržavi) — sada se slavi 450. obljetnica dolaska jezuitov u Austriju. Zgrada Parlamenta je vezana i uz brojne hrvatske parlamentarne zastupnike iz Cislajtanije, ali i uz današnje gradišćanskohrvatske (austrijske) zastupnike i političare. A ima i drugih dvostrukih vezov pojedinih objektov na ovoj foto-izložbi.
Mnogi od posjetiocev izložbe doživit ćedu poneki aha-efekt otkrivajući nepoznate detalje povijesti Hrvatov u Beču.
(Josip Seršić)