Poljanci, hrvatska folkl­or­na grupa iz Poljancev na sjeveru Gradišća, iz Vulkaprodrštofa, jur nekoliko ljet peljaju projekt „Jig: Gradiš­ćanskohrvatski jačiti, igrati, govoriti“. Jednu uru u tajednu dojdu dica u starosti od tri do deset ljet u osovnu ško­lu u Vulkaprodrštofu, da sk­u­pa jaču, se igraju i govoru hrvatski. Dica su uglavnom iz Vulkaprodrštofa, ali isto i  iz okolišnih sel.

Kako se je koronavirus uvukao jur tajedne u sve društvene pore i postao naš svakodnevni podstanar, u zaborav su pala i ona vesela i hvale vridna dogadjanja. Jedno od njih je i posebno priznanje Hrvatskoga centra gradišćanskih Hrvatov u Beču, ki je poznatoga hrvatskoga glazbenika, kantautora i jednoga od osnivačev Dubrova­čkih kavaljerov s bečkom adresom Josipa Čenića, nagradio 27. marca »Po­časnim članstvom« povodom njegovoga 60. rodjendana.

Beč odlikovao Tereziju Stoj­šić »Zlatnim časnim znakom za zasluge u vezi sa Zemljom Beč«. Bivša parlamentarka i sada zaposlena u Ministar­stvu za obrazovanje, kade je sada zadužena kao ovlašćenica za bigunce u školi, uz brojne druge funkcije jur lje­ta dugo vrši funkciju potpred­sjednice Austrijske lige za lj­udska prava. Od 2013. lj. je Terezija Štojšić opet zaposlena u Ministarstvu prosvjete. 

Beč — Gradonačelnik Be­ča Michael Ludwig, zamjenica gradonačelnika Birgit Hebein (ka potiče iz slovenske obitelji iz južne Koruške) i bečki sav­jetnik za obrazovaje, integrac­i­ju, omladinu i personal, Jürgen Czernohorszky (* Wutzelhofer iz Gradišća) po­zvali su na dodjelu visokoga be­čkoga odlikovanja ministerijal­noj sav­jet­nici mag. Tereziji Stoj­š­ić, ka uz brojne druge funkci­je obnaša funkciju i potpredsje­d­nice Austrijske lige za ljudska prava.

Sedmeročlani žiri za dodjelu kulturne nagrade naraš­ćaju »MiniMetron« Hrvatskoga centra u Beču se sastao srijedu, 12. februara. Iz predloženih kandidatic i kandid­a­tov žiri je jednoglasno za­ključio, da je dobitnik »Mi­ni-Metrona« za 2019. ljeto Julijan Himmelbauer iz Pin­kovca, redatelj kazališne gru­pe Dugava a pred svim i redatelj dičjih kazališnih igar i skečov na hrvatskom jeziku.

Sedmeročlani žiri za dodjelu kulturne nagrade »Metron« Hrvatskoga centra u Beču se je sastao srijedu, 12. febru­a­ra. Iz predloženih kandidatic i kandidatov žiri je jednogla­sno zaključio, da je dobitnik »Metrona« za 2019. ljeto: Raymond Rojnik iz Varaždina, ravnatelj Koncertnoga ureda Varaždin (ki je uz ost­a­lo i organizator/producent Va­raždinskih baroknih večeri).

BEČ — Raymond Rojnik je još u 1990-i ljeti uspostavio su­radnju s „Društvom za kulturu na selu“ u Velikom i Malom Borištofu i Šuševu (pod pelja­njem Štefana Zvonarića, Monike Trimmel-Roženić i Stipe Mlikotića †). Hrvatski kulturni menedžer Rojnik iz Varaždina je posredovao muzičke umjetnike i orkestre za koncer­te u Gradišću i Beču (npr. u šuševskom kaštelu ili u Hrvat­skom centru u Beču).

KroaTarantata, mlada moli­škohrvatska muzička grupa čiji člani su porijeklom iz Mundimitra (Montemitro) u južnoj Italiji je utorak, 21. januara u Hrvatskom cent­ru u Beču predstavila svoj prvi CD »Duša naša«. Kompaktna ploča sadržava 11 jačak na njevom jeziku, koga sa­mi nazivaju „na našo“. KroaTarantata je subotu pred tim sada jur tradicionalno nastu­pila na 73. Hrvatskom balu u Schön­brunnu, kade su pono­vo uduševili brojnu publiku.

Subotu, 25. januara, Hrvat­ski je centar bio pun dice, roditeljev, stariocev i staramajkov ki su došli na dru­že­nje s Enesom Kiševićem, jed­nim od naših najboljih i naj­omiljenijih suvrimenih hrvat­skih pjesnikov. Enes je u pr­vom dijelu programa čitao svoje stihe dici, a u njegovoj interpretaciji oni su zvučali razigrano i vedro. U drugom dijelu programa dica su ima­la prilike razgovarati s pjesnikom, ki je priznao da je imao tremu jer su dica naj­is­kreniji kritičari. Da im se je vidio njegov nastup i njegove pjesme, dica su pokazala ni­zom pitanj i na njih mu nije bilo lako odgovoriti: Kada ste shvatili da ste pjesnik? Kakova je to ćut pisati pjesme? Ki je vam najdraži pjes­nik? Na kraju ove subotnje matineje Hrvatskim centrom odzvanjao je dug i glasan plj­esak kim je velika i ma­la publika zahvalila Enesu Ki­ševiću na iskreni, vedri i te­p­li pjesmica, stihi. 

Folklorni ansambl Kolo-Slavuj je u nastavku lanjskih us­­pješnih adventskih koncertov „Zajačimo maljahnomu“ ljetos snimio i publicirao no­sač zvuka, CD-jku s istim naslovom. U tom svojem adventskom programu Kolo-Slavuj interpretira i prezentira kršćanske narodne napjeve kao i crikvene liturgijske jačke iz svih krajev kade živu gradišćanski Hrvati kao i iz Hrvatske. Posebno žarišće pritom leži na jačka Hrvatov na Hati, osebujno napjevov iz Hrvatskoga Jandr­o­fa i Pandrofa, s ciljem da bu­du izvodjene i objavljene jačke ke su rijetko komu još pozna­te ili pak jur zdavno bile pozabljene (G. Novak-Karall).

CrikvEni zbor Svetoga Lov­renca Trajštof pod peljanjem stud. nadsavj. mag. Zlatke Gieler ima jur dugu tradiciju u ovom selu na Poljanci i je poznat širom Gradišća. Ov zbor je utemeljen u jeseni 1965. kao mišoviti zbor pod peljanjem Zlatke Gieler. U prethodni ljeti je ženski ansambl uz peljanje školnika i kantora Alfonsa Kornfeinda bio oblikovao sv. maše pri­likom crikvenih svetačnosti. Zbor je po intenzivni proba prvi put stupio na pozornicu na Božić 1965. U sljedeći ljeti je po tradiciji nastupao na Božić, na Vazam, na Tijelovu kao i pri drugi poseb­ni i istaknuti prilika.

Ov minuli vikend je bio najvjerojatnije jedan od vrhuncev u našoj tam­bu­raškoj odnosno folklornoj tradiciji. Koliko tamburašic i tamburašev je zaista stalo na pozornici u škad­nju u Traj­što­fu, vjerojatno ni člani Tambu­rice Trajštof sami ne znaju, ni­ti ne sadašnji pe­ljač i dirigent Wolfgang Kuzmić a vjerojatno niti ne njegov još uvijek aktivni iako u momentu rekonvalescentni otac Oto Kuz­mić. No mogli ih biti daleko prik 70 (!?). Gdo bi to znao tako točno? U toj velikoj riv­nji i u stalnom minjanju nije ni bilo moguće ih pobrojiti. No, jed­na brojka je vrlo jas­na ali zapravo i nevjerojatna: 500 di­ce i odraslih je u me­djuvrimenu u minulih 60 ljet „prošlo kroz ruke“ trih generacijov Kuzmićev: Adalberta, sina Ota, a sada unuka Wo­l­f­ganga. Na početku u 1959. ljetu ih je bilo pet, ki su po­čeli vježbati u raspušćenoj trgovini — a danas po 60 ljet vrlo uspješnoga djelovanja i na tradicionalnoj interpretaciji hrvatske glazbene literature ali i s novimi poleti i eks­perimenti u aranžiranju i izboru narodnih jačak i klasičnih kusićev se je ov tamburaški ansambl pokazao kao silija glazbenikov i jačkarov, kao lavina tamburice, ka je sa svojom snagom takorekuć čvrsto objamila brojnu publi­ku u dupkom punom farskom škadnju u Trajštofu prilikom svojega slavlja.