Prvi susret Marte Račić s moliškimi Hrvati bila je izložba »Zlatna nit« 1980-ih u Zagrebu. Povezala ih je rič, ka je srž identiteta moliških Hrvatov rič kom, kako je re­kao moliški Hrvat Gabriele Blažeta oni zidaju — sebe i svoju priču. Izvezla je Mar­ta Račić, onimi zlatnimi nīti protkanu, jedinstvenu priču o putovanju, prilagodbi, oč­u­vanju identiteta i — pisanju.

BEČ — U Hrvatskom cent­ru je 13. junija u sklopu Centar.susreti Katarina Tyran s Martom Račić, razgovarala o nje doktorskoj disertaciji iz 2018. ljeta na temu revitaliza­cije moliškohrvatskoga identi­teta. Preoci današnjih moliških Hrvatov u petnaestom stoljeću su bižeći pred Turki, preplo­vi­li Jadran i smjestili se u današ­njoj talijanskoj pokrajini Mo­li­se. Očuvali su svoj jezik, „na našo“ kako ga zovu, ki se je, zbog geografske izoliranosti, razvijao neovisno od ostalih hr­vatskih naričjev, a osim talijan­skih uticajev, filologom i jezi­ko­slovcem je posebno zanimljiv jer je rič o štokavskoj ikavici s čakavskimi leksiki, ali i zato ča ne sadrži turcizme. Za ci­ga­re­tu, na primjer, velu „dimilica“. Moliški Hrvati, došavši iz pro­stora izmed rijekov Cetine i Neretve, osim jezika sačuvali su i običajev, a mnogi su veza­ni upravo uz prelazak Jadrana i dolazak u Molise. U misecu maju se tako slavu petki jer su, prema predaji, došli u Molise jedan petak u maju. Neke pr­e­daje velu prvi, neke treti, a ka­ko bi se dvojba riješila, slavu se svaki petak u misecu maju.

U Mundimitru je važna i sveta Lucija, čiji su kip preoci moliških Hrvatov donesli sa sobom tr se na Bijelu nedilju slavi Fešta do kapele u mjestu ko zovu „Selo“, prvo mjesto u kom su se naselili prije već od 500 ljet.

U Kruču, takaj moliško­hr­vat­skom naselju, slavi se obi­čaj Majo, takaj vezan uz do­la­zak, a ki podsjeća na tradici­onalnu proslavu Jurjeva.

Danas moliški Hrvati živu u svega tri naselji u Moliseu. To Mundimitar, Kruč i Filič i ima ih samo nešto već od 1700 stanovnikov. Opravdano se more reći da su ugroženi jezi­čno i brojčano, ali optimizam s kim je Marta Račić pričala svim je dao ufanje da ćedu se moliški Hrvati i njev hrvatski jezik još dugo održati.

Prva istraživanja o moliški Hrvati provedena su počet­kom prošlog stoljeća, a prvi znaki revitalizacije javili su se pede­set ljet kasnije. 1967. ljeta osnovani su kulturno društvo i časopis Naš jezik i mladi su počeli aktivno pisati pjesme na svojem jeziku. Cvitala je takova atmosfera punih pet ljet kad je došlo do stagnacije. Ipak, si­tuacija se ponovno prominila kada je sredinom 80-ih ljet Agostina Piccoli iz rodnoga Mundimitra u Zagreb došla na studij hrvatskoga jezika u potragi za nejasnim porijeklom svojih preocev tr našavši neki novi svit jezika i kulture. Ago­stina Piccoli je, po povratku u Mundimitar, počela prikuplja­ti riči za rječnik moliško-hrvat­skoga naričja tr je svojim entu­zijazmom, predanošću i mar­ljivošću pokrenula nešto pu­no veće. Nje djelovanjem se je  moliškim Hrvatom vratio interes za vlastiti identitet i jezik. Danas u Mundimitru djeluje Fondazione Piccoli, ljeti se o­r­ganizira sada jur poznata knji­ževna večer, a pjesničkom dje­latnošću moliških Hrvatov Mundimitar je dostao status grada pjesnikov.

Priča o moliški Hrvati uvijek je vezana uz rič. Rič je naj­jasniji znak ki ih veže uz nje­vo porijeklo. U Marti Račić, sugovorniki ovoga susreta, za­nimanje za moliške Hrvate po­budila je upravo rič, kada je grupu Talijanov, ne znajući da su oni moliški Hrvati, peljala izložbom »Zlatna nīt«, a oni su tkalački stan počeli nazivati ne talijanskimi, nego riči ke su ja­ko podsjećale na hrvatski.

Moliški Hrvati su poznati upravo po pisanju pjesam. Ča njih povezuje je rič. U vrime­nu kada dijalekti i manji jeziki svakodnevno nestaju, mladi moliški Hrvati čuvaju svoj je­zik i običaje. Imali smo tako na Susretu čuti i nekoliko pjesam ke je pročitao moliško­hr­vatski pjesnik Gabriele Blažeta (Blascetta), večer je glaz­be­no popratila grupa KroaTa­ran­tata ka ne jači samo tradici­o­nalne jačke, pjesme, već piše svoje, na moliškohrvatskom, a čuli smo da i oni najmladji po­kazuju zanimanje za jezik svo­jih preocev. Tim već, kako su nam ispričali člani grupe Kroa­Tarantata (Marko i Stefano Blažeta), Instagram je postao prava riznica moliškohr­vat­sko­­ga, kade upravo mladi komuni­ciraju na jeziku svojih pre­ocev. Od moliških Hrvatov more se mnogo naučiti. O čuvanju i vridnovanju jezika, ali i o po­nosu. Jer oni su, kako velu sa­mi i kako za njih velu, oduvijek bili ponosni na svoj jezik.

(Donata Rihtarić)