Rodjeni Šibenčanin je po završeneoj Muzičkoj akademije u Zagrebu kao talentirani glazbenik od 1965. do 1968. bio asistent kod Herberta v. Karajana u Salzburgu pri »Salzburškom festivalu«. Nadalje je 1975.-1977. bio asistent kod poznatoga dirigenta Karla Böhma. Njegov talent su uočili i poznati dirigenti kao Milan Horvat i Lovro pl. Matačić (obadvojica su načinili veliku karijeru u Austriji dirigirajući na Državnoj operi u Beču) tr je i kod njih učio dirigiranje.
Najvažnije profesionalne djelo je apsolvirao Belamarić s Rtv simfonijskim orkestrom Zagreb, tr je bio šef-dirigent na Operi Hrvatskoga narodnoga kazališća od 1978. do 1990. Prije izbijanja boja je bio i direktor Dubrovačkoga festivala. Kao i svaki poznati dirigent se Belamarić nije koncentrirao samo na Hrvatsku nego je nastupao po cijelom svitu. Nastupao je izmed ostaloga u Tokiju, Salzburgu, Bečkoj državnoj operi, u Musikvereinu, Veneciji, Ateni, Gracu, Pragu, Frankfurtu, New Orleansu, Berlinu, Luxemburgu, Kijevu, Moskvi, St. Petersburgu, Zürichu, Stuttgartu, Münchenu, Mexiku itd.
Osim dirigiranja je velika strast Belamarića bila kao i njegovih učiteljev i komponiranje. Poznata su njegova simfonička, koralna i komorna djela „Kako ubiti Mozarta“ (1968.), „Hrvatska ljubavna poezija“, tr opere »Ljubav don Perlimplin« (po F. G. Lorci) čija je praizvedba bila 1975. ljeta na Hrvatskom narodnom kazališću u Zagrebu pod njegovim dirigentskim štapom. 1983. dobio je Belamaric prvu nagradu Bečke opere za njegovu drugu operu »Don Juan-rebel za sva vremena« (po Tirsu de Molina). Treta poznata opera Belamarića nosi naslov »Priče i bečke šume« po austrijskom piscu Ödenu von Horvathu, ka je praizvedena 1993. Za ovu operu je dobio nagradu 1997. ljeta »Vladimir Nazor« Republike Hrvatske po prvoj izvedbi u Hrvatskoj kao najbolji skladatelj ljeta. Ta ista opera je izvedena 23. julija 2014. na Ljetni igra u Bregenzu u Vorarlbergu.
Dirigent Belamarić živi povučeno u gradu glazbe to jest Beču i ne participira u hrvatskim kulturni zbivanji.
(Marijan Brajinović)