Jelva nam je poznata iz poganskih običajev, ali je ona u kršćanstvu dostala drugo značenje. Nje zimzelene kitice (immergrüne Zweige) su Germanom bile znak za to, da u nji bivaju dobri duhi. Stoprv kad je jelva srušena more dospiti kot božićno drivo u naše stane. Tako je i s Kristušem. Stoprv čim je postao človikom, more nam ljudem biti blizu. Čim on daje svoj žitak za nas, mi imamo žitak vječni.
Današnji dan odrizana jelva ima još jedno značenje: Prez žilja se ona brzo uvene u naši stani. Onde moremo viditi paralele s mrtvim kršćanstvom, ko je odcipljeno od Jezuševoga korena i u sebi već nima žitka. Prem svega svitljucavoga nakita na jelvi je nastalo škuro u mnogi srci.
Ipak je jelva simbol za ufanje i žitak u vrimenu, kad je okolo naokolo sva priroda u zimskom snu. Jelva sa svojim vrhom kaže prema gori i tako izražava našu usmirenost prema Gospodinu. Ona je i simbol za našu čežnju za rajem i vječnošću.
Jezuš leži u jasla, na slami, i mudraci su vidili znak zvijezde na nebu i se otpravili na put k Jezušu, da bi mu se klanjali. Zato si višamo na božićno drivo zvijezde od slame. Na slami je ležalo Božje Ditešce.
Kača je natentala Evu da si utrga jabuku od stabla spoznaje i dala je i Adamu. U sridnjem vijeku je pak rečeno „malum ex malo“, ča znači, da zlo dohadja iz jabuke u svit. Ali na Božić Bog sam stupa na svit, da bi človika oslobodio od zla. Zlo preuzima Kristuš i zato je jabuka istovrimeno znak besmrtnosti. Ona je upravo prlje-koč bila glavni nakit božićnoga stabla. Jabuka ima dvi strani kot i naš žitak, jednu svitlu i jednu škuru stran. Na Božić si pokušavamo rasvititi škuru stran sa svićami. Sviće nas teplu i rasvićuju škurinu kot Jezuš tepli i rasvićuje naš žitak. U stakleni kuglja moremo gledati svit. Vesela vist, da se je rodilo Ditešce, Spasitelj svita, ide sputa cijeloj zemaljskoj kuglji.
Lameta su andjeoski vlasi. Lameta svitljuca i nas upozorava, kako veličanstven je Bog. Orih ima tvrdu lupinu, ka nima vridnosti, ali nutri je dobra jezgra. I tako orih simbolizira Jezuševo rodjenje u štalici. Zvana je štalica ruševina, ali u njoj je Božji Sin, ki na sebe zimlje križni put, da bi človiku darovao žitak vječni.
(Agnjica Schuster)