Tamburaški orkestar Štikapron je pozvao subotu, 13. novembra na koncert i predstavu trih skečov u općinski dom u domaćem Štikapronu. Pred brojnom publikom su predstavili i jedan nimški i dva hrvatske skeče, ke je napisao Štefan Kokošić. Zanimanje za tamburaški »Koncert na Martinju« je bilo jako veliko, jer je velika dvorana doma općinskoga doma bila prepuna starije i mladje publike. Kroz program je na hrvatskom i nimškom jeziku peljao Rajmund Ibešić. Tamburicu Štikapron je peljao i dirigirao Hubert Palković, a kad je jačio je predao dirigentsku palicu Siglindi Kokošić. Nagrada je bio burni aplauz.
ŠTIKAPRON — Tamburica Štikapron je pozvala na »Koncert na Martinju« u prostrani općinski dom. Koliko je obljubljen i cijenjen ov orkestar pod peljanjem mladoga Huberta Palkovića, se more opaziti svako ljeto nanovič ako nastupa ov zmožni tamburaški i jačkarni zbor.
Pojti na koncerte Tamburice Štikapron je zapravo uvijek garant za visokokvalitetnu izvedbu hrvatske narodne glazbe gradišćanskoga a sve već i dalmatinskoga, slavonskoga zagorskoga itd. porijekla. Još se naslućuju tragi i slijedi dugoljetnoga zborovodje i dirigenta prof. Vjekoslava Vile — ali takaj i to kako je mladi Hubert Palković našao svoj put, svoj stil i svoj način kako pelja i dirigira ov zmožni orkestar u kom ponekad i on sām jači solo.
U prvom dijelu programa su štikapronski tamburaši i tamburašice ugodno presenetile npr. s „Maškare“ (Nikica Kalogerja), s medjimurskom narodnom „Tiček stoji pod oblokom“ ili dalmatinskom „Na brigu kuća mala“ (solo Julija Pachinger i Lena Pavičić). Ali mogli smo čuti i gradišćanske narodne kao npr. „Daleko sam jur od doma“ (solo Hanzi Palković i Melanie Steiner) i Sučićevu „Otpravim se kosit“ kao i „Pij, pij, pij — Slavne gorice“, ku je aranžirao Hubert Palković. Nije ni falila toliko obljubljena „Ne dirajte mi ravnicu“ Miroslava Škora (solo Margit Lasaković i Hubert Palković) kao i gradišćanski („Gauženjak, Neka divojke silit, Čardaš“) i dalmatinski („Slušaj mati ove riči moje, Falile se Kaštelanke“, „Dva Bracanina“) potpuri, a završili su s „Večeras je naša fešta“ Tomislava Ivčića (solo Hubert Palković).
Vrlo je zanimljivo, da su se i u Štikapronu opet poufali i usudili prikazati i hrvatsko narodno kazališće. Naravno, zasada samo kratki i šalni skeči, kod kih se vidi da su ovo prvi pokusi. Ali ujedno se je i vidilo i moglo opaziti, da bi bilo još dost jezične supstancije, ako bi se u Štikapronu mogli usuditi prikazati ča dužega i dibljega, ča ne znači da ne bi moglo biti i nešto šalnoga. Pri hrvatski skeči su si pomogli s nimškimi podtitulami, ke su pokazali na plahti iznad pozornice. Pravoda je to dosta plantavo i šantavo rješenje, ča moremo opaziti i kod titlovanih filmov.
Na svaki način je ovo bio uspješan, pretežno hrvatski večer u Štikapronu na komu triba čestitati. (uredn.)