Po kolokvija u Rimu i Pragu o Šibenčaninu Faustu Vrančiću (1551.-1617.), hrvatskom geniju zaslužnom za stvaranje boljeg svita, treti znanstveni kolokvij o jednom od najznačajnijih Hrvatov svih vrimena, održan je 16. novembra u hrvatskom Veleposlanstvu u Beču.
Kolokvij su organizirali Veleposlanstvo RH u Austriji i Austrijsko društvo za kroatistiku u Beču, uz potporu Hrvatskih studijov Sveučilišća u Zagrebu, a skupu je bila nazočna i hrvatska veleposlanica u Austriji dr. Vesna Cvjetković. Sve sudionike i goste uvodno je pozdravila prof. dr. Zorka Kinda-Berlaković s Bečke slavistike i Pedagoške visoke škole u Gradišću. Rekla je kako je glavna zadaća Austrijskoga društva kroatista poticanje hrvatskoga jezika i kulture u Austriji. Napomenula je kako je Faust Vrančić, hrvatski polihistor, jezikoslovac, izumitelj, diplomat, inženjer, svećenik i biškup, u Austriji „slabo poznat“, a da niti mnogi Hrvati „nisu baš svisni koga genija su imali“. Bečki kolokvij bio je posvećen različnimi aspekti djelovanja Fausta Vrančića, komu je razvijena sredina u Pragu kao na dvoru cesara Rudolfa II. Habsburga bila poticaj da započne djelo na djeli iz područja leksikografije, tehnike, filozofije, historiografije i književnosti.
Prvo izlaganje pod naslovom „Usporedba Vrančićeva jezika i gradišćanskohrvatskih idioma“ održala je profesorica na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu dr. Sanja Vulić. Analizirala je sadržaj hrvatskog stupca u Vrančićevom »Rječniku pet najplemenitijih jezika Europe: Latinskoga, talijanskoga, njemačkoga, dalmatinskoga i ugarskoga« (Dictionarium quinquae nobillissimarum Europae linquarum: Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmaticae at Ungaricae“) iz 1595. ljeta, za ki je rekla da je bio „ne samo prvi hrvatski, već i prvi madjarski rječnik“. Analizirala je i leksik njegovoga hagiografskoga djela »Život nekoliko izabranih divic« iz 1606. ljeta, posvećen opatici i redovnicam šibenskoga samostana sv. Spasa. „Većina leksika je čakavska, ali ima i štokavskoga, poneka kajkavska rič, tr i crikvenoslavenska“, istaknula je dr. Vulić, dodavši kako je rječnik pisan leksikografski ispravno, imenice u nominativu, a glagoli u infinitivu. „Vrančićev Šibenik bio je čakavski grad, danas je sto posto štokavski“, je ustvrdila prispodobivši Vrančićev jezik i gradišćanskohrvatske idiome, na veliko zadovoljstvo i interes brojnih nazočnih gradišćanskih Hrvatov. Cijelim redom primjerov pokazala je koliko je i danas Vrančićev rječnik suvrimen i živ u brojni mjesni gradišćanskohrvatski govori i riči na čakavici, na primjer u Pinkovcu, Stinjaki i drugi dijeli Gradišća.
Zatim je dr. sc. Marijana Borić, znanstvena suradnica Zavoda za povijest i filozofiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Odsjek za povijest prirodnih i matematičkih znanosti u Zagrebu i voditeljica projekta „Upoznajmo hrvatsku znanstvenu baštinu“ govorila na temu „Faust Vrančić-hrvatski humanist i izumitelj svjetskog glasa“. Vrančića je prikazala kao svestranoga znanstvenika i inovatora, autora mnogih leksikografskih djel, filozofskih i pjesničkih djel, rodjenoga u Šibeniku 1551. ljeta, gdje je stekao osnovno humanističko obrazovanje. Predstavivši njegov životni put, izuzetno bogat i bezvrimenski stvaralački opus tr gradju vezanu uz njegove životne postaje, prikazala je neke važnije od ukupno 56 uredjajev i tehničkih konstrukcija iz djela »Machinae novae« (Novi strojevi).
Ti nacrti svidoču ne samo o autorovoj kreativnosti i posebnoj tehničkoj nadarenosti nego i o njegovoj neskrivenoj težnji o unapredjenju i stvaranju boljega ljudskoga života.
(Snježana Herek)