Jur je tomu jako dugo otkad su društva i organizacije Gradišćanskih Hrvatov počeli potribovati da ih po mogućnosti obavezno uključu u službene razgovore u slučaju državnih ili drugih visokih posjetov iz Republike Hrvatske (tada još i Jugoslavije — ka je tu želju bila dostkrat i uslišila). Opet jednoč nam služu koruški Slovenci kao primjer. Nima službene posjete niti u Beču odnosno Celovcu niti u Ljubljani, da se pred tim slovenska a vjerojatno i austrijska strana ne bi posjavjetovala sa zastupniki Slovencev u Koruškoj. A nima službenoga razgovora med ovimi dvimi državami, bez da ne bi bili uključeni i koruški Slovenci. Kod Gradišćanskih Hrvatov u pogledu na Hrvatsku i Austriju je situacija ali potpuno drugačija odnosno uopće nikakova. Pred nekoliko dani je novi hrvatski predsjednik Josipović službeno pohodio Austriju, Beč. Hrvati ni u Gradišću ni Beču to nisu ni znali a kamoli da bi bili pozvani ili nazočni pri neki razgovori ili da bi se znamda i posebno sastali s hrvatskim Predsjednikom. Ov pandiljak je predsjednik Hrvatskoga sabora Bebić službeno pohodio Gradišće. Skoro ista situacija — iako su najviši zemaljski hrvatski činovniki Ivančić i Mühlgaszner ovput bili nazočni i Sučić. Ali o svemu drugom nima ni traga ni slijeda.

Kategorije