Jedno Evandjelje počne ovako: Ljubite neprijatelje svoje, činite dobro onim, ki vas oduravaju. A kako bi onda morali ljubiti one, ki nas ljubu? Naša ljubav bi morala poplaviti svakoga, kao morje poplavi zemlju.
 

Daj svakomu, ki te prosi. Ki te po licu, nudi i drugo. Ovo ne zamimo tako kako je pisano. Ni On, Jezuš nije ponudio drugo lice slugi, ki ga je udrio po licu na dvoru Pilatuša. Još mu je rekao: Ako krivo govorim posvidoči, ali ako pravo govorim, zač me biješ! Ali Bog hoće da mnogo podnesemo i nevraćamo zlo za zlo.

 

Naš neprijatelj more biti i naša žena, muž i još ga moramo ljubiti, jer ljubav čudo stvara, mržnju pretvara u ljubav. Ali žalibože, ljudi lako kapituliraju pod teškoćami. Ako ne ide sve tako, kako si je ja predstavljam, onda neka bude konac. Neka bude konac i ljubavi.

 

Blagopokojni Estergomski biškup Prohaska Ottokar je na polju zagledao jednu štatuu, koj su falile noge, ruke, glava. Ovomu je prispodobio človika bez ljubavi. Tako je, ljubav je najveći invalid na svitu, falu joj ruke, noge, glava. Ruke, da pomoremo drugomu. Noge, da ide na pomoć, kad je negdo u nevolji. Glava, da rasviti one, ki su zabludili, Božji slijed zgubili.

 

Ali povida i lipo pripetenje jedan duhovnik, ki nije bio svidok, kako su se pomirili neprijatelji. Našao je na jednom hodočasnom mjestu pod kipom Marije ovu pisanu rečenicu: Hvala ti, da sam znala oprostiti mojemu neprijatelju.

 

Pišu o grčkom filozofu Pythogorasu. Njegovi učeniki su bili tako pouzdani u njega i vjerovali su mu, da su nek htili reći: „Authos epha“ (On je rekao). To je bilo dosta, da mu vjeruju. A nam ne bi bila dosta Jezuševa rič. On Jezuš je rekao i gotovo, nima debate, protivljenja. Ako nam je rekao, da ljubimo i naše neprijatelje, onda je ljubimo i gotovo. Ovde nima mjesta nikakovo ispričanje, ar... mr, nek zato... i zbog toga. Nima mjesta za ovakove riči, oprosti i gotovo. Teško je pozabiti, ako nas je negdo krivo, dojdu nam u glavu većputi te uvredne riči — i još oprašćam. Uvijek oprašćam, kad mi sve to u glavu dojde, i ne vržem si je za uho.

 

Židovi su obašli toga, ki je pao u ruke razbojnikov, a tudjinac, samaritanac, koga zovemo milosrdni samaritanac, stane kod njega, veže mu rane, napaja vinom. A nije ga niti poznao. Ali još moramo postati kod svakoga trpećega. Svi se moramo pitat: Kolikim ljudem smo otrli suze, napojili i nahranili je? I ako smo to našim neprijateljem učinili, za toliko veća biti će naša plaća. Ta ljubav, to su ti kinči, ki nikad vridnosti zgubit nećedu. Ta ljubav, to je pravo odlikovanje, ko nam sām Bog daje.

 

Engleski kardinal Newman sastavio je program blaženoga: „Veselje naše je činiti, vršiti ljubav. Ne strasti, ne aktivnosti, ne oduševljenje, ne poštivanje samoga sebe, ne vlast, ne znanje... Pravo veselje, blaženstvo je, ne trčati da dojdemo do čega, nego ljubiti, ufati se, čuditi se, poštivati, moliti i obožavati Boga i nikoga drugoga.“

 

Sveti veliki Grgur piše: „Ljubav prema Bogu rodi ljubav prema bližnjemu a ljubav prema bližnjemu je put prema Bogu.“

 

Človik raste po tijelu, a ča je s človikom, ako ne raste i po duhu? Tijelo razvito, a duh osamljen, izšušen. I ča more drugi od ovakovoga človika čekati, ništa. Človik nastao je smetlje, otpad. Svi ćemo morati račun dati Bogu, ča smo iz sebe stvorili. S praznom rukom, s praznim srcem pred Boga, kako? Ča će mi reći? Gdo je ravnodušan prema svojemu bližnjemu, je suda vridan, jer je zatajao svojega bližnjega.

 

Očekujemo o našem polju, da nam dobru urodju donese. A Bog i naš bližnji, ne bi punim pravom očekivao od nas, da dobar sād donesemo? Imao sam dobru žetvu, ali kruha nisam dao nikomu. I kako se seguram Bogu i svojemu bližnjemu u nevolji u oči pogledati?

 

Veli Sveto pismo, da dobro drivo dobar sād donaša. Kakovo drivo sam ja, donašam ja dobar sād? Je človik u nevolji i gladu „dobro došao“ pred mojimi vrati? Da li ne bi morali i mi tako slatko pozdraviti svakoga, kako ga Zagorci pozdravu, kad im dojde pred vrata: „Dobro mi došel prijatel!“.

 

Blažen je človik, komu su pred svakim otvorena vrata, ki je u nevolji, i ga tako pozdravi, kako ti zgora napomenuti Zagorci: „Dobro mi došel prijatel!“

p

Kategorije