Uvodno slovo prof. dr. sc. Roberta Bacalje, ki je je priredio tradicionalne književne susrete na Brižićevin dvuoru u Preku na otoku Ugljan prik puta Zadra. U ti povijesni „preški dvuori“ su nastupili jur i gradišćanski Hrvati kao i Hrvati iz Ugarske. Kako je rekao Bacalja „…što nas vezuje sve ove godine za ovaj prostor ili kako bi naši stari rekli „kie su to maine“ (debeli konopci) ki su naš brod privezali za ovu mirnu luku — Brižićev dvuor. Prvo to je gostoprimstvo ljudi ki ovde živu, i ki su od prvoga dana otvorili svoje kuće kao da su naše. To je ono staro prečko gostoprimstvo koga pamtim iz ditinstva kad bi išli kumu Leonardu Jerolimovu u posjet ili kad bi kum sa svojom obitelji došao kod nas na Zmorac. Zato se neizmjerno zahvaljujemo na gostoprimstvu svih ovih godina jer su nas primili u svoj dom otvorena srca. Organizator 21. »Večeri na Brižićevin dvuoru« 3. augusta je bila Matica hrvatska Preko. Sudjelovali su Ante Stamać, Drago Štambuk i Zvonimir Balog.
PREKO (UGLJAN) — Bilo je svih ovih godina uspona i padova (možda ne bismo to mogli tako nazvati), pomalo se mijenjala koncepcija večeri — od zavičajnog programa, gdje bismo rijetko predstavili knjigu pokojeg otočnog pjesnika, do večeri kada bi poneko od nas objavivši knjigu skromno najavio svoj naslov (a pamtite dobro potaknut upravo ozračjem u dvuoru), pa do programa koji bi doni spoj pučkog i autorskog jer su u međuvremenu stasale i domaće pjesničke snage. Konačno znao se predstaviti i gotovo cjelogodišni rad pučkog kazališta izvorne folklorne skupine Kanica ili Udruge žena Luzor iz Preka humoreskama iz svakidašnjeg života. Bilo je u dvuoru puno smijeha, ali ponekad i tuge kad smo se opraštali od svojih suradnika i prijatelja koji su s nama širili duh Dvuora, a u međuvremenu su nas zauvijek napustili. Sve je u dvuoru zabilježeno kao u kakvoj kronici. Obilježili smo i vlastite jubileje, prvih pet godina, pa deset, petnaest, pa smo konstatirali da je naše dijete punoljetno jer je navršilo osamnaest godina i prema tome može zrelo koračiti u život, pa prošle godine ravno 20 godina. I evo ove tekuće 2011. ljeto (premda već i prošle godine nakon dvadesetog Dvuora) ušli smo u treće desetljeće.
Unatrag nekoliko godina svojim programom šetamo od Istre (D. Načinović, Roberta Razzi), Rijeke i Senja (S. Benković-Peratova), Krka (M. Kraljić i Marina Valković), Bribira (Milorad Stojević), Dubrovnika (Paljetak) Zagreba (Kanižaj), Čakovca (Kutnjak), Starog Grada (Maroević), Varaždina (Fišer) do Gradišća (Petar Tyran i Jurica Čenar), i još dalje do Pečuha (St. Blažetin) i tako ćemo dalje dok imamo snage. Držeći se Štambukove misli u pokretanju Croatie redivive o „trojstvenosti i koienizacije hrvatskog jezika“ okupili smo posljednjih godina sva hrvatska narječja i vodeće hrvatske književnike iz zemlje i inozemstva.
Ovput Vam predstavljamo tri tako osebujne i neponovljive književne veličine hrvatske književnosti. Najprije treba reći da su sva trojica antologičari i antologijski pjesnici. Zvonimir Balog kako, ističu svi pregledi hrvatske dječje književnosti utemeljitelj suvremenog hrvatskog dječjeg pjesništva ili najznačajniji pokretač tog dijela hrvatskog pjesništva od Kutena preko Nazora, Kovačića, Krkleca, Viteza do naših dana. Akademika, sveučilišnog profesora, predsjednika Društva hrvatskih književnika, teoretičara književnosti, urednika niza književnih edicija, i časopisa od Razloga do Republike uglednog pjesnika i prevoditelja njemačkih klasika i svjetski poznatih teoretičara književnosti prof. Antu Stamaća, te aktera postmoderne hrvatske književnosti gospodina Dragu Štambuka, uglednog liječnika, veleposlanika (donedavan u Japanu a sada u Brazilu) i nadasve plodnog pjesnika koji stvara neprekidno 37 godina od svoje prve objavljene zbirke »Meu namin« iz 1974. Kako smo rekli utemeljitelja možda najznačajnije pjesničke manifestacije u nas Croatie redivive u Selcima na otoku Braču. Kao uvertiru u pjesničku večer čuli smo izbor domaćih literata (Barić, Valčić i Bacalja) čije je tekstove interpretirala dramska umjetnica Milena Dundov. Pjevala je ženska klapa Anima Maris iz Zadra i žene iz mjesta Preka (Udruga žena Luzor).
Bez publike ne bi bilo ni »Večeri na Brižićevin dvuoru«. Možda kao nigdje gdje smo dosad sudjelovali nema sustvaranja pjesničke večeri kao upravo ovdje među nama u dvuoru. Kao obitelj poštujući jedni druge, pod ovim našim dragim hrvatskim nebom i krajem kojeg neizrecivo mnogo volimo i poštujemo. Ne mogu zaboraviti kako su komentirali Blažetinovu pjesmu „Santovo“ kada su naše bake na njegov stih iz pjesme rekle tu u prvom redu, „to je isto kao kod nas u Preku“. Kako vidimo ona najsnažnija, najdeblja, najjača maina (konopac) upravo je pjesnička riječ koja nas je čvrsto vezala za Brižićev dvuor. I na kraju druženje uz kusi, taj običaj koji je nekad u dvoru poštovan, zadržali smo svih ovih godina.
(Robert Bacalja)
Voditelji programa „Večeri na Brižićevin dvuoru“ su bili Jelena Rušev i Robert Bacalja, sponzori su bili Hrvatska turistička zajednica, Općina Preko i Turistička zajednica Općine Preko.