Još u misecu maju su se skoro svi školari Dvojezične glavne škole Veliki Borištof i Nove sridnje škole spravili na put u glavni grad Hrvatske, u Zagreb. To su bili »Projektni dani« Dvojezične GŠ/Nšs Veliki Borištof krajem školskoga ljeta.

VELIKI BORIŠTOF —  Većina školaric i školarov još nije bila u Zagrebu, i zbog toga je bila znatiželja velika. Vozili smo se autobusom prik Ugarskoga i ti par uri vožnje je prilično brzo prošlo. Smješćeni smo bili u Omladinskom hotelu Remetinec. Išlo je. Prvi dan smo razgledali ono, ča se u Zagrebu mora: Gornji Grad s crikvami sv. Katarine i sv. Marka, zgradu Sabora Republike Hrvatske i Banske dvore. Kroz Kamenita vrata i ulicu Krvavi most smo išli na Kaptol, kade smo bili u katedrali. Drugi dan smo si pogledali u Donjem Gradu  Hrvatsko narodno kazališće, prošetali Zrinjevcem i u zgradi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Hazu vidili i čuli nešto o najstarijem hrvatskom pisanom spomeniku „Bašćanskoj ploči“. U teatru Komedija smo vidili mjuzikl »Jalta, Jalta«, ča se je svim dobro vidilo. Otpodne smo se pak dali na put u Mariju Bistricu. Šofer se nije pravo putio, zato smo dost dugo bludili po predgradski seli i već komu je bilo čemerno. U hodočasnom mjestu smo razgledali okolicu crikve i mjesto, kade je sv. otac Ivan Pavao II. služio mašu i proglasio kardinala Alojzija Stepinca blaženim. Na putu domom smo si još pogledali u Gornjoj Stubici spomenik Seljačkoj buni, djelo poznatoga kipara Antuna Augustinčića.

Na zadnji dan dopodne smo bili u parku Maksimiru i u zoološkom vrtu. Kanili smo i u stadion, ali to nije išlo. Na putu k domu smo postali u Varaždinu, gradu baroka. Razgledali smo znamenitosti i imali zajednički objed, pri kom smo i svaki dostali licencu zlatnoga tragača. (Pravoga zlata nismo našli, ali puno „zlatoga“ smo vidili.) (Dorica)



U predzadnjem školskom tajednu smo bili prvi i drugi razred naše škole u Pöllau-u u Štajerskoj. Imali smo šarolik program. Istraživali smo kvalitet vode potoka. Svaka grupa je morala skupa načiniti trajekt. Svim se je dobro ugodalo. Pokazali smo svoju kreativnost u obdjelivanju masnikov (Speckstein).

Poseban doživljaj je bio noćno putovanje kroz lozu. Pekli smo sami kruh na ražnju, ki nam se jako dobro račio. Za neke od nas je bilo pucanje lukom (Bogenschiessen) najlipši doživljaj.

Hura, konačno su školska djela i ispiti za nami, i mi treti razred GS Veliki Borištof smo mogli otputovati na projektne dane u solno područje oko Solnograda (Salzkammergut). Putovanje nije bilo jednostavno, jer smo morali 3 puta zminiti vlak. Pandiljak rano smo otputovali. Naše noćište je bilo super, nove sobe s televizijom, ča je bilo važno za gledanje nogometnoga prvenstva. Odmah prvi dan smo imali peljanje u rudniku soli (Salzbergwerk), kade smo čuli o dobivanju soli i o funkciji mjesta u drugom svitskom boju. U Hitlerovoj dobi su u rovi shranili dragocijene kipe i druge umjetnine velike vridnosti. Utorak smo s malim oduševljenjem išli na putovanje. Po naglom brigu naša kondicija nije bila dovoljna, a otpodne je bilo plaznenje po visoki uzi (Hochseilgarten) na programu. To su bile višine! Nismo svi školari bili dosta hrabreni sve parkure svladati. Srijedu smo uživali troja jezera (3-Seen Tour). S brodom od Grundl-jezera dalje na tajanstveno Toplitz-jezero, ko je zbog nazi-blaga čuda puti u medija. Konačno smo došli na Kammer-jezero, kade je postanak rijeke Traun. Četvrtak nam je bilo malo hladno u veliki ledeni špilja (Eisriesenwelt) na Dachsteinu. 550 ljet stari led i velike dvorane s ledenimi špikami su bile impozantne. Ali svemu je i konac, petak je išlo opet najzad u domovinu.

Hvalimo gospi Heliki, ka je ovo sve super organizirala. (Saskija i Štefanija F.)



4. razred glavne škole je imao svoje projektne dane od 21.-24. 6. 2010. u Koruškoj u Landskronu. Odlučili smo se, da ćemo se voziti biciklom po brigi. Iako nam je bilo ispočetka dosta naporno voziti se duže distance, brige gori/doli i kroz loze, smo ipak uživali naš boravak onde. Bili smo u gradu Landskron, kade smo si pogledali i interesantni park s opicami, i se čudili njevoj šikanosti. U jezeru Silbersee, kamo smo se isto odvezli biciklom, smo se mogli pak malo ofriškati i odmoriti. Zadnji dan smo si još pogledali varoš Villach i onda se odvezli vlakom opet domom. Naši zadnji skupni projektni dani ćedu nam ostati u lipom spominku. (Štefani B.)