Jezuš po goristanju je uvijek ovako pozdravio svoje: „Veselite se, da bude vaše veselje potpuno.“ /Iv. 16,24./

Najvažnija zapovid Jezuševa je ljubav, pak mir. Mir s vami, je je isto pozdravljao. Rekao je biškup Keppler, da su sveci: „galerija radosti, veselja“. Človik vjere i ljubavi nikad nije zgubljen. Bog nas neće očuvati uvijek od svake nevolje. Moremo i stenjat pod križem, ali i u ovu nevolju uliva svoje veselje i lubav, batri, jača nas, da se ne zrušimo pod križem.

Karakteristika svecev je veselje, ko siju oko sebe na svakoga. Ako ki ne sije veselje oko sebe, onda ni svetac. Mislimo nek na sv. Pavla, ki je toliko nevolje muke podnosio i još bar je kamo išao glasio je: Veselite se, opet vam velim veselite se! Ovo je volja Božja! /Fil. 4,4/

Gdo će se pridružit takovim kršćanom, kim nek glava doli visi i se nek tužu i tužu i plaču.

Ne moremo obajti sv. Franje, ki je bio pravi veseljak, da su mogli neki misliti, ov je zdjalav, jer se nek veseli, šali. Udrit je htio po cvijeću, jer ga je cvijeće još i preveć na veselje gonilo. Jörgensen piše o sv. Katarini Sienskoj: Uvijek vesela i blistava kot majuško jutro i nikad turobna. Htila je reći: dajte, da ti ki k vragu slišu idu prignutom glavom turobno, ali ne mi. Don Bosco je utemeljio u Chieriju/Italija društvo, komu je dao ime, program: Služite Boga u veselju.

Vjera je uvjet, da nas obuhvati veselje Božje. Bog je zviranjak veselja, ljubavi. Zato k zviranjku po radost veselje i po ućehu, ako smo u nevolji, ako smo bolesni. Bog je najbliže bolesnim. Još i u bolesti moremo biti blaženi, srićni. Koliko je svecev, ki su zahvalni Bogu za svu nevolju, bolest, jer ta bolest je je donesla sve bliže k Bogu.

Ljudi idu izvidjati tajne svita, a Boga ne bi izvidjali, iskali, ki je stvoritelj svega toga, ča ljudi išću, izvidjaju.

Vjera je velik kinč za človika, kaže na put odakle smo i kamo idemo. Vjera je dalekozor, takov dalekozor (Fernglas) da vidimo do neba. Naše oči su slabe, nek malo vidimo, ali vjerom nam se vas svit rasviti, vjerom gledamo tamo preko groba. A sve ovo nam daje Bog zaman, besplatno, samo prosimo veli Jezuš i dostat ćemo zaman. Prosimo od Boga najprvo ljubav, jer ako nimamo ljubavi, nikad nećemo imat pravoga veselja. Imam vjeru, ali zaljubljen sam u sebe u moje bogatstvo i se tužim, da nimam veselja. Ljubiti ne riču, nego srcem. Moja vjera neka ne bude, zvonkeći cimbal, jer mi cimbal zaman zvoni, prez ljubavi je sve prazno. Gori srca, zdignemo si je do Boga, da nam je napuni pravim veseljem, ljubavom. Pravi bogatuši su ti, ki imaju ispunjeno srce ljubavom.

Volim pisati o veselju. Ali nima drugoga puta do veselja samo kroz ljubav. S ljubavom do veselja, i onda veli človik, drugoga si već ne željim. Živila ljubav!

A Ivan apoštol, apoštol ljubavi piše: „U ovom se je očitovala ljubav Božja u nami: Bog je Sin svojega jedinorodnjenoga poslao na svit, da živimo po njemu.“

I po ovom smo upoznali ljubav: On je za nas položio život svoj. I mi smo dužni živote položiti za braću. /1 Iv. 3-16./