Ivica Heršić je 24. aprila svečevao svoj 60. rodjendan. Pandrofac je dušom i tijelom Hrvat i se od mladih ljet angažira u hrvatskom pokretu. Još kao mladić je igrao u kazališni kusići na pandrofskoj pozornici a u zreliji ljeti je odibran u predsjedničtvo Hrvatskoga kulturnoga društva u Gradišću. A kao angažirani privatnik organizira vrlo atraktivna i dobro pohodjena putovanja u Hrvatsku, pred svim u Dalmaciju.
PANDROF — Zapravo je Ivica Heršić u hrvatskoj sceni jur od bogzna kada. Svenek je bio društven človik a svenek ga je i gonio nemir, nezadovoljstvo sa situacijom i pogon da poboljša, ča se čini nepotpunim ili da ojača ča je slabo. Tako je u rodnom Pandrofu bio aktivan jur kao mladić u vjerskom pokretu, kašnje pak i u Narodnoj stranki a u zreliji ljeti se je pak pripojio HKD-u i bio najprvo odbornik a pak i potpredsjednik za sjeverno Gradišće. U toj funkciji je ponekad mogao i udriti po stolu, ako je vidio ili iskusio kako slabo se stoji s hrvatstvom na Hati i na Poljanci — a njegov osobni angažman mu je pošušljao u uho, da bi još čuda čega bilo moguće, ako bi nek bilo malo već angažmana, uvjerenja i hrabrosti, a ne toliko popušćanja pred svim i u pogledu na hrvatsku rič. U domaćem Pandrofu je morao iskusiti kako friško more ginuti jezik i da se samo mala šakica ljudi, bili bi još tako jaki i uvjereni, ne moru tomu odupriti.
Ali ča je to je, i Ivica — neki ga bolje poznaju i kako Hanzi ili „Joža“ — je u tom, čini se, nepopustljiv. Zato nije ni svenek lako s njim diskutirati, a još manje se njemu suprotstaviti. Ali isto kako je uspio kao poduzetnik s velikom tankarnicom na padrofskom raskršću, tako je uspio i u najviše i najodgovornije funkcije u HKD-u.
Ponekad je kanio i sve hititi, ali ipak mu je stvar bila važnija od osobne oholije i razočaranja. Zato danas svoju upornost i svoju snagu stavlja na raspolaganje kao blagajnik društva. A u toj funkciji se jur more stati, da mu se ponekad sfakne ka ta izreka, ku bolje ne bilježimo. Nastupio je teško nasljedstvo, jerb po odličnom dr. Valentinu Grandiću u funkciji blagajnika Hkd-a, a uza to su nastali časi teži, reci: manje je pinez a sve je nastalo draže. U toj žakljivoj situaciji čuvati živce i mir, nije svenek lako, a još teže za tako impulzivnoga človika kakov je jubilar Ivica.
Tijekom ljet si je stekao i visoko priznanje u Hrvatskoj, i malo koga je mjesta uz dalmatinsku obalu, kade Ivicu Heršića ne bi poznali. Ali za njega se zna i u kotinentalnoj Hrvatskoj, naravno i u Zagrebu — a pred svim on zna Hrvatsku kao svoj vlastiti žep. A ako gre zato kade se dā dobro jisti, i za malo mlednije mošnjice, novčanike: Ivica ima sigurno dobar savjet.
Jur duga ljeta organizira putovanja u Hrvatsku, a ta putovanja ne samo da su odlično organizirana, zahvaljujući njegovoj gospodarstvenoj nadarenosti, se je ljudi uglavnom moru i priuštiti, lajstati. Živio u zdravlju i zadovoljstvu!
(pt)