U okviru svojih hakovskih četvrtkov jednoč u misecu u prostorija Hrvatskoga centra u Beču Hrvatski akademski klub (Hak) je četvrtak, 7. novembra navečer opet pozvao na informativni večer s diskusijom o budućnosti Hrvatskih novin (HN). Polag uvodnih riči predsjednice Hak-a, Vere Buranić išlo je predsjedničtvu Hak-a za informiranje javnosti o aktualnoj situaciji Hrvatskih novin u pogledu na to kako će pojti dalje po danu X kada će na mjesto aktualnoga glavnoga urednika Petra Tyrana morati stupiti negdo drugi ili znamda još i cijeli tīm urednikov i suradnikov — iako prem najavov sa svih stran da P. Tyran mora vrijeda pojti u mirovinu polag njegovih riči uopće još nije odlučeno kada će (morati) pojti u mirovinu.
On od kraja 1983. uredje HN i je s 1. januarom 1985. postao „živa subvencija“ i od Zemaljskoga školskoga savjeta Gradišća dodiljen Hrvatskomu štamparskomu društvu ko za funkciju glavnoga urednika HN. Prilično u isti čas je Hkd-u u Gradišću takaj dodiljena „živa subvencija (Mate Kliković) a socijalističkomu Prezidiju takaj (Herbert Mihalić), koga je pak naslijedio Gerhard Steier a sada tu funkciju vrši Helmut Zakall, a takaj je Madjarskomu kulturnomu društvu u Gradišću dodiljena „živa subvencija (Andreas Szeberényi). Hrvatskoj sekciji Pastoralnoga ureda Dijeceze Željezno je dodiljena vjeroučiteljica Agnjica Bubić.
BEČ — Na podiju su diskutirali Martin Ivančić, predsjednik Hrvatskoga kulturnoga i dukumentarnoga centra a ujedno i aktualni predsjednik Savjeta za hrvatsku narodnu grupu, Stanko Horvat, predsjednik Hrvatskoga kulturnoga društva u Gradišću i aktualni potpredsjednik Savjeta, nadalje glavni urednik Hrvatskih novin, Petar Tyran i Konstantin Vlašić, glavni urednik hakovskoga časopisa Novi glas.
Predsjednica Hak-a, Vera Buranić je rekla za Hrvatsku redakciju Orf-a Gradišće, „da su pri različni interni diskusija uptili da Hrvatske novine svakoga trapu (najvjerojatnije je i bila semantička pogriška i je kanila reći „se tiču“ ili „se bavu“, je teško zamisliti da HN zaista muču [=quälen], op. ur.) i zanimaju. Svi da se pominaju, ali nigdor da ne zna točno status quo i ča su problemi a zbog toga su organizirali ovu diskusiju.“ To je bila odlična ideja i dalo je referentom na podiju priliku da razjasnu ili obrazlažu svoj stav odnosno situaciju — svaki naravno iz svojega gledišća. A tim se je ispunio cilj Hak-a naime da „se informira i posreduju faktov o aktualnom stanju HN“.
O tom je informirao Petar Tyran. Tako je Hrvatsko štamparsko društvo kao izdavač HN jur pred ljetom na do sada poslidnjoj sjednici Savjeta dostavio svoj prijedlog o kratko- sridnjo- i dugoročnom rješenju. Činjenica je da još nije odlučeno kako dugo on sām stoji na raspolaganje. Njegov službeni rok mogao bi se produžiti do 1. 11. 2022. Ali to je pred svim i njegova odluka. Ali kako je naglasio PT neovisno od toga se hitno mora najti političko rješenje za daljnje financiranje HN. Zato su predložili svoj koncept (privrimenomu) nadležnomu ministru Schallenbergu i njegovim činovnikom ali takaj i (privrimenoj) kancelarki Bierlein, a u najnovije i parlamentarnim zastupnikom u aktualni politički stranka, ka pregovaraju o mogućoj budućoj vladinoj koaliciji, dakle i Tirkiznim i Zelenim. U suradnji i s odgovornimi u tajedniku koruških Slovencev Novice Hštd predlaže temeljnu svotu od 450-500 tisuć E godišnje čim bi se po današnji kriteriji moglo pokrivati redovito izlaženje ovih dvih tajednikov — na temelju kolektivih kao i zakonskih ugovorov i nacionalnih propisov zakonskih odredab. PT je i naglasio, da s 2020. ljetom kanu početi s prestrukturiranjem uredjivanja i tom prilikom istaknuo da se ufa da upravo med brojnimi mladimi ljudi unutar Hak-a „željio bi najti nove suradnike a konačno i urednike“. Novi koncept predvidja barem tri urednike uz posebno podvaranje i internet-izdanja.
Zato bi, naravno, bio potriban odgovarajući medijski zakon i da bi se zakonski legitimirala spomenuta svota pinez za medije. Za Petra Tyrana je jasno da HN stoju i nadalje na tri glavni temelji: 1. jezik je gradišćanskohrvatski ki je otvoren prema gori, to je prema hrvatskomu standardnomu jeziku. 2. 60-70 posto sadržaja su domaći glasi (od seoskih visti do kulturnih i muzičkih itd. dogadjajev) a ostalih 30 posto su sadržaji ki gledaju prik ruba domaćega pladnja. 3. HN pišu za i izvješćavaju o cijeloj narodnoj grupi u najširjem povijesnom prostoru na kom živu današnji gradišćanski Hrvati (A, CZ, H i SK) a naravno za sve ostale ke zanima ča se godadja kod gradišćanskih Hrvatov, pred svim i u susjedni zemlja i u Hrvatskoj. A iznad svega toga stoji nezavisnost — od političkih uticajev i intervencijov ča do neovisnosti od svih tenzijov i intencijov unutar brojnih društav gradišćanskih Hrvatov kao i od Crikve. Ali naravno da se obazira na sve ča se dogadja unutar ovih društav i Crikve.
U tom smislu je govorio i Stanko Horvat ki zagovara koncept u kom ćedu sve prepoznati. To je u bīti nastavljanje dosadašnjega koncepta, ki je P. Tyran širio u medjuvrimenu 36 ljet uredjivanja HN.
Hrvatski Savjet je još pred ljetom jednoglasno odlučio da će podupirati projekt HN, jer „nijednoga nije ki misli da ne tribamo medije“ Martin Ivančić je naglasio da „se moramo i sami skrbiti da naši mediji opstanu a pinezi ležu po cijeloj Europi na cesti, samo moramo izdjelati koncept da ih poberemo“ i je očigledno aludirao na svoj projekt o privatnoj televiziji Mi Hrvati na w24 i hrvatsku stranicu u Bvz-u. Kako je rekao Ivančić ima 50-60.000 gledateljev po emisiji o Hrvati na privatnom odašiljaču.
No, postoji nekakova suglasnost, da se pitanje manjinskih medijov u Austriji mora prvobitno riješiti u Austriji austrijskimi zakoni i austrijskimi pinezi, a pri tom je M. Ivančić jasno rekao da „nećemo napraviti konkurenciju HN“.
Vrlo zanimljiva je i izreka Stanka Horvata u pogledu na prošlost ali na budućnost svojega odnosa s Ivančićem „Mi dva smo pelda, uzor, da smo se našli a glavna tema ovoga zajedničtva su HN“. U tom ga je potvrdio u suglasnosti Martin Ivančić rekavši „Mediji moraju biti projekt svih društav ne samoga jednoga“ ali je u isti čas izrazio strah odnosno pogibelj tim da je naglasio da je moguće da nova vlada još i smanji pineznu potporu narodnim grupam“ i je istaknuo da „mediji imaju prednost pred svimi drugimi projekti ali se ne bi smile financirati iz istoga lonca iz koga crpaju društva i organizacije. Za manjinske medije mora postojati posebni fond.“
(uredn.)