Na tijelovski produženi vikend, 3. junija i 4. junija je KUGA pozvala na generalnu probu i pretpremijeru mjuzikla »Odyssee 21«. Mjuzikl je posvećen — kako se i vidi po isto imenom podnaslovu —100. obljetnici Gradišća kod Austrije. U skoro dvi i pol ure dugoj produkciji skaču mlade akterice i akteri u ritmu muzike kroz desetljeća. Novi mjuzikl KUGE će se po uspješnoj pretpremijeri prikazati još jednoč u augustu i septembru.

Sadržaj kuginoga mjuzikla je friško razložen. Profesor Kuzmić, fizičar, je za Ministarstvo za nutarnje posle izumio aparat za putovanje kroz vrime. Ali namjesto da bi ga predao, je snjim skrsnuo. Po svoji bilješka bi mogao biti u ljeti 1921.,1941., 1971. ili 1981. Razjadana ministrica — genijalno odigrano od Zrinke Kinda — zapošljava zato mlade ljude, ki starimi verzijami aparata neka putuju za njim i ga neka doprimu najzad. Pri ganjanju profesora se mladi susreću s različnimi gradišćanskimi sudbinami.

Treća mjuzikl-produkcija KUGE nije imala lagak štart. Par lockdownov je već puti prekinulo i odrinulo probanje i premijeru. Olakšanje cijeloga mjuzikl-teama, da smiju konačno igrati, je bila jasno ćutljivo i se je prenosilo i na publiku —ipak je ov KUGA-mjuzikl i prva veća priredba za hrvatsku publiku, ka je skoro napunila veliku dvoranu KUGE.

Novi mjuzikl »Odiseja 21« predstavlja jur drugu vlašću produkciju. Po 2017. ljetu, kada su u KUGI i u Beču prikazali »Vilu Milu«, su I ovo ljeto izmislili fiktivnu priču, nadovezajući se na stoljetnu obljetnicu Gradišća. Za sadržaj odgovorni su bili Kristijan Brieber, Klaudija Fellinger, Jana Gregorić, Franciska Kočiš i Jelka Zeichmann-Kočiš, ka je peljala cijeli projekt.

Štacije u mjuziklu su ili povijesno važni dogodjaji za cijelo Gradišće ili pak za Hrvate. Na granici u Čajti obitelji 1921. ljeta „hamstraju“, u Cindrofskoj fabriki djelaju većim dijelom Hrvatice kot na primjeri Hanna Šturm, a u krčmi u Horki raspravljaju Nimci i Hrvati o glasovanju — u koj zemlji će biti bolje? Med ovimi scenami nas Blagusbus otprimi u Las Vegas, Henziju u Mali Borištof, kade nastupaju The Brew, ki svečuju raspušćen party s poznatimi disco-zvuki. A i deset ljet kašnje, 1981. ljeta, svečuje i se zaljubi mladina na DANU MLADINE u Filežu. Ov put su PAXi na pozornici. Uza to tematiziraju borbu za dvojezične tablice, podloženo isto imenom jačkom Elektrikerov. Profesora ali i onde nije.Ta je naime ušao u 1941. ljeto. U logoru u Lakimpuhu je uhapšena velika ljubav njegovoga strica, romkinja Tereza, ku kani osloboditi. Ovo škuro poglavlje gradišćanske povijesti je podloženo za strašujućim govorom nacionalsocijalista Tobiasa Portschyja o „pitanju ciganov“ i vjerojatno najganutljivijom jačkom mjuzikla: romska jačka „Betschujakeri dschili“ Ferija Janoške u izvedbi Aleksa Vukovića i Yare Tobler. Je li profesor uspio ju osloboditi se ovde neće uvaditi, ali on se je na putu najzad za 100 ljet zaračunao — onde se prikazuje žitak žen. Velike razlike u prispodobi s današnjim vrimenom nije za uptiti, zvana u jeziku, englesko-nimško-hrvatsko mišavinom.

Črljena nit oko profesora Kuzmića, odigran od Marka Blažete, drži sve skoke med desetljeći skupa, iako se u već koj sceni primjećuje, da govoreni tekst samo upelja jačku, ka slijedi. Jačkami se je KUGA naravno kot uvijek istaknula. Svega skupa 24 jačke uz pratnju uživo su obogatile kusić. U gustoći vrhovnih jačkaric i jačkarov se vidi i kugino djelo s narašćajem: Kih 25 mladih je preuzelo solo, svaki po svojem poseban. Med njimi se je i našlo nove obraze. Od zadnje produkcije je dopirala nova mlada garda, ka se je lipo uskladila sa starimi zeci zadnjih produkcijov. A i budućnost, kot je prikazao mjuzikl, je jur opskrbljena: I dica dičjega zbora i guslačkoga sastava su imali svoje nastupe.

Izbor jačak je bio mnogovrstan i većjezičan. Od poznatih narodnih melodijov u manjinski jeziki do klasikerov u povijesti popa se je moglo sve čuti. Pravoda u zipki Krowodnrocka i nisu smile faliti jačke Brujev, Elektrikerov, ali i PAXov.

Većjezičnost se je zrcalila ne samo u jačka, nego i u jeziki mjuzikla. Ov mjuzikl je naime tako koncipiran, da se ga razumi bez znanja drugoga/hrvatskoga jezika. Ali i drugačije se je grupa igrala različnimi dijalekti i pretiranimi akcenti.Tako se je „importom“ iz južnoga Gradišća dalo scenu u Čajti. Uz materince štoje su u njoj onda još i Borištofci „dilali“. Ali i pogled u budućnost je iz jezične perspektive bio jako zanimljiv. Onde se naime pita, kako će glušiti gradišćanskohrvatski za 100 ljet. Kugin predlog je vjerojatno zastrašujuće za čistunce, zadivljavajuće za jezikoslovce, a fascinirajuće za publiku, koliko jezikov (engleski, hrvatski, nimški) se more mišati prez da se izgubi razumivanje. Diviti se more i lakoći kom su glumice ta tekst odigrale. Morebiti zbog toga, jer je mlada generacija na to jur davno naviknuta.

Konac mjuzikla je onda ispunio sva očekivanja na klasičan mjuzikl. Vlašćom feelgood kompozicijom i odličnom koreografijom su sve akterice i akteri još jednoč zapalili publiki i tako pokazali, ča sve znaju i imaju: Skoro 50 mladih u različni funkcija na pozornici – dobar znak za budućih 100 ljet.