Jagoda Marinić, književnica, novinarka i aktivistkinja ka je prepoznatljivost na književnoj sceni stekla učinkovitim obračunavanjem sa stereotipi kroz ke useljenike vidi »napredna Europa«, gostovala je na tribini u Vinyl baru kade je kroz razgovor s Romanom Simićem Bodrožićem predstavila svoj roman »Restoran Dalmacija«. Izvorno napisan je na nimškom jeziku, a hrvatski prijevod objavila je izdavačka kuća Hena.com. Gostovanje nimške književnice hrvatskih korijenov u Zagrebu organizirano je u suradnji s Goethe institutom.
Urazgovoru o književnosti i društvu ko se u njoj reflektira, Marinić je govorila o svojem žilavom nastojanju da ublaži krute granice ke europski zapad dilu od mračnoga, nedokučivoga Balkana ki je iz nimške perspektive ili prezren, ili mu se pristupa pokroviteljski, a često su pak doseljeniki odande »nevidljivi ljudi«. Neka od tih iskustav autorica je, kao pripadnica druge generacije doseljenikov, iskusila na svojoj koži. No, umjesto da podlegne očekivanjam Zapada i svojim književnim djelom ponudi dirljivu sliku gastarbajtera kao patnika i neprilagodjenih klošarov, namjerno je obrtala obrasce i u »Restoranu Dalmacija« ponudila univerzalniju priču o gubitku i traženju identiteta, o gubitku domovine i ćuti tudjinstva.
Neki od ključnih dogadjajev oko kih se vrti ova većglasno ispripovijedana obiteljska saga, su pad Berlinskoga zida i boj u Jugoslaviji. „Kad snažan, ostvaren līk mlade žene iz imigrantske obitelji progovara o padu Berlinskoga zida, kako je u mojem romanu slučaj, Nimcem je to manje zanimljivo u sociološkom smislu nego da se radi o gnjevnoj, siromašnoj imigrantici iz geta ka piše o svojem iskustvu. Oni nas vidu kroz stereotipe, a po nedavnom valu izbiglic stigmatiziraju i mlade ki su rodjeni s nimškom putovnicom, ako su nešto tamnoputiji. Svejedno im je radi li se o gradjani Nimške kim su roditelji došli u Nimšku prije pedeset ljet, ili o imigranti ki su stigli jučer tr da Nimce stalno triba provocirati, postavljati izazove pred njevu pojednostavljenu sliku svita.
»Restoran Dalmacija« doživljen je kao odredjena transgresija jer su u njemu stopljeni dva narativi ki takozvani »bio-Nijemci« držu strogo odvojenimi, dvi vječno suprotstavljene kulture — razvijena europska i nedokučiva, egzotizirana balkanska. (Maja Hrgovi