I ako susrećemo mnogo ljudi, mladine, ki su ravnodušni prema vjeri, ili su nevjerni, ipak se pitaju da li idu pravim putem. Iako imaju mnogi mladi sve zemaljsko dobro, ča si nek želju i još ćutu, da im nešto fali. Ovde u Juri, htio sam susresti mlade ljude, gimnazijalce, ki su me počeli nek tako uz put pozdravljati. Ali nek najednoč mi velu, da bi se rado s manom porazgovarali. Pitao sam je, kako da se hoćete s manom porazgovarati. Rekli su mi: Vi ste nam nekako jako simpatični. I tako je počelo. Po prvi put smo se dugo, dugo porazgovarali i mislim, da su se zadovoljno lučili od mene, i rekli mi: dovidjenja. Po tom smo se već puti susreli, ali sad ih već nima, jer su kao maturanti otišli iz Jure. Ljudi išću, osebujno mladina išće smisao života. Kćer Staljina, Svetlana Alilujeva je bila odgojena u bezboštvu, materijalizmu, ateizmu, imala je sve zemaljsko dobro i još nije bila srićna. Kad je nastala 35 ljet stara otišla je jednomu pravoslavnomu duhovniku, i prosila ga, da ju pokrsti i nastala diboka vjernica. Čuje se, da se vjera jako širi u Ruskoj, kao reakcija na bezboštvo. I sam Putinj, ki je isto bio bezbožnjak, izjavio je, da se ruska kultura temelji na vjeri u Boga. Ali i nevjera bila je revolta na ondašnje ponašanje i vjerovanje pretprošloga stoljeća, kada se je živilo na zvanjsko, a ne u tom pravom Božjem duhu, koga nam je Kristuš proglasio. Danas je sve manje ljudi, ki prakticiraju vjeru, ali ki ju prakticiraju, ti su osvidočeni kršćani, jer ako ne bi bili, bi i oni otišli. Danas se išće najprvo kvalitet, a ne kvantitet. Male grupe se rodu, kade se pak počnu intenzivno baviti s vjerom. Ovim je rekao Jezuš: Ne boj se mala črijeda! I kršćanstvo se je počelo razvijati, kad je Jezuš umro, i misliti su mogli, tako i apoštoli, da je svemu konac. Ali Jezuš se gori stane iz groba i počne se širiti, rasti, razvijati vjera u Kristuša i nastane kršćanstvo. Mladi išću nešto višega od toga, ča im nudi civilizacija, komfor. Po ispitivanju Lorda Boyla 1970. ljeta, Ježuš Kristuš, Buda, Gandhi i Sokrates se nahadjaju na prvom mjestu na ti upitnica, ke su ispunili mladi ljudi. Ali svakako Jezuš Kristuš je na prvom mjestu. Jezuš postaje mladim ljudem sve privlačniji. Za neke je Jezuš najveći mirotvorac i najpravičniji človik. Zato nekamo pokopati našu mladinu, ka nikako nije gorja, nek su bili njevi stari. I koga drugoga bih citirao ovde, ako ne Jezuša, ki je rekao: Milo mi je ljudstva. Ča ne živi mnogo puta mladina kao ovce bez pastira? Gdo je išće od crikvene strani. Žetva je velika ali malo je žnjačev. Jezuš išao je za onimi, ki su zgubljeni. I odmah zdigne glavu današnja mladina, kad čuje pravu rič. Bio sam ne malo presenećen, kad me je ta mladina zaustavila. Ne ja sam išao za njimi, nego oni za manom. Da, jer mladina išće. Mladi ljudi gledaju u Jezuša Kristuša pravoga prijatelja. Nekad slutu, ćutu, da im ta Jezuš istinu govori i da je njegovo Evandjelje pravi put do sriće. Parola „Panem et circenses“ (kruha i cirkusa) je ne zadovoljava. Ti idoli, ke im svit nudi, im ništa ne daju. To su samo bolvani modernoga svita, ki nek senzacije nudi, ali pravu smisao za život im ne dā. Mladi išću ipak nešto već, nek im politika ili nek samo zemaljsko dobro nudi. Želudac je pun, a duša prazna, gladna. Ali vidu i nepravdu u svitu. Dokle se mi do sitosti najimo, donle umiraju u trećem svitu siromaška nekrivična dica. Njev grih je samo to, da su je na svit rodili!? Sve institucije, ke ne nadahnjujuje ljubav, su mrtve. Mladi ljudi išću ljude, na ke moraju gori pogledati. Ča ćedu dati takovi velikani svita mladini, ki su na zemlju prelipljeni. Ja, pak ja i opet ja, a ti kade si? Briga me je. Danas se širu laži, ke su u ljubav omotane, svega obiću, ne zbog tih, kim govoru, nego zbog sebe, da moru ostati na vlasti. Danas se manipulira ričom, lažu, kako ih je nek volja. Mladina je pozvana, da stvori novu, bolju budućnost.

Kategorije