Kako se čini, su američke prilike počele preplaviti i poplavati i Europu, posebno i Austriju. Dokle u Sjedinjeni Američki Država prije svega kako heteroseksualni tako i homokseksualni glumci i ličnosti javnoga života padaju kao keglji na maloborištofskom kegljišću, u Europi za redom padaju političari, a sad su se i u Austriji pridružili ovim „kegljišćam“ ods. padanju glav u politiki. Gdo zna kamo će ovo još peljati, i gdo još more razlikovati med naivnim približavanjem nešikanih i premalo samosvisnih muškarcev, ki nisu dost vješti da bi se pošteno i pametno približili ženi ka im je simpatična — i stvarnim seksualnim zlostavljanjem, čemu se tribaju, naravno, suprotstaviti ne samo žene, nego, po sebi razumljivo i muškarci, ki znaju kako se kanu i moraju ponašati prema recimo svojoj sestri, majki ili staramajki?
Drugo, ča momentano drma i trese temelji Europe i naše civilizacije, je Katalonija i to ča se dogadja u vezi s ovom autonomnom provincijom, ka većinom (navodno) želji postati vlastitom državom s vlastitom vladom i parlamentom a tim i gospodar porezov, ke plaćaju nje gradjani. Poznavatelji političke situacije u Europi (mislu da) znaju, da su Katalonci, ke zastupa Carles Puigdemont samo jako visoko igrali na karte (poker) i da zapravo ne kanu vlastitu državu, nego samo puno viša prava unutar autonomije, da su dakle potribovali puno više da bi konačno dobili barem nešto. Španjolska centralna vlada na čelu s premijerom Marianom Rayojem i kraljem Felipe-om je to pročitala (pregledala) i nije popustila. Da su svoju policiju tako nahuskali na Katalonce, je jur prouzrokovalo oštre kritike, i je ne samo starije Španjolce i Španjolke podsjećala na diktaturu. Ali da sada demokratski odibrani političari moraju pobignuti iz Španjolske, Katalonije i da mislu da moraju zatražiti azil u Belgiji, to je europska sramota. To poznamo iz Europe u bojno i pobojno vrime, to poznamo od azijatskih ili južnoameričkih odnosno afričkih diktaturov — a sada to isto u jednoj od visoko cijenjenih držav EU (iako vrlo zadužene), Španjolske.
Polag španjolskoga postupanja Hrvatska, Slovenija, Makedonija a konačno i Srbija nikada ne bi ni smile ni mogle nastati vlastite džave, Kosovo se nikad ne bi priznalo (barem su to činile neke mjerodavne države unutar EU). A da ne govorimo o Južnom Tirolu, kad su tadašnji „separatisti“ izvojevali autonomiju unutar Italije, ku danas smatraju kao peldodavnu, uzornu za cijelu Europu. A sada odgovorni u EU peru ruke i nevinosti i se ne kanu umišati u interne posle Španjolske“. Kakova kukavičlost i sramota. Ako nije drugoga rješenja, onda će se raspasti Belgija, Škotska će se osamostaliti isto tako i Lombardija, Korsika… Onda zbogom EU!