Otpušćen je koleg, projekt, ki je dobro počeo, je stopiran, znanac se je unesrićio — a sada imam dužnost pogodjenomu prenesti čemernu vist. Nač moram paziti? Na svaki način ne smim izgubiti vrimena, drugačije ću prouzrokovati dodatne boli, ke su nepotribne. Koleg ne smi iz novin ili na temelju trača doznati, da je otpušćen. Čemerne visti moram prenositi peršonski, samo ako to nikarko nije moguće, onda telefonski. Pismo, fax ili e-mail nisu pravi mediji za to. Ne smim si neugodna dugovanja dati potegnuti van iz nosa. Ja kot prenositeljica imam vlašću odgovornost pri prenašanju čemerne visti. Na priliku: „Poslovodstvo je odlučilo, da se projekt ukine, a i ja sam bila za to.“
Vist, ku prenosim, je svakako istinita. To nije nešto, ča se šušlja. Žrtva ima pravo na to, da dozna cijelu istinu. Ulipšavanja nije na mjestu. Objektivan postupak je poželjan. Istina je istina, bila i neugodna. Okolišati, ada ne ulaziti u bit teme, je deplacirano. Prva rečenica more biti pripravna, ali potom moraju slijediti fakti, ada sva neugodna istina. Na priliku: „Nosim ti neugodnu vist. Tvoj muž je imao nesriću, a sada je teško ranjen u bolnici.“
Potribno je iscrpno informirati i imati pri ruki fakte.
Potom se smu izraziti i vlašće ćuti, ali ne nametljivo.